Bugarsko-američki astrofizičar nije čak siguran ni da bismo ih prepoznali kada bismo nabasali na njih. Ako život postoji negdje drugdje u svemiru, a prof. Sasselov je uvjeren da postoji, on se, prema njegovu timu, najvjerojatnije temelji na građevnim blokovima drukčijim od naših, pa ga možda uopće ne bi ni prepoznali kao život.

Projekt 'Porijeklo života', koji Sasselov vodi na Sveučilištu Harvard, pokušava zamisliti kako bi život izgledao kada bi se temeljio na drukčijim kemikalijama, uvjetima i povijesti od onih koje smo imali na Zemlji. Naime, nema nikakvih razloga zbog kojih bi se on mogao razviti samo u našim okolnostima, kaže Sasselov koji se nada da će njegov projekt to s vremenom i dokazati.

Pitanja kao što su 'Kako smo došli ovamo?' i 'Jesmo li sami?' ljudi si postavljaju još od vremena grčkog filozofa Epikura oko 300. godine prije Krista, ako ne i duže. Sasselov smatra da neke konačne odgovore najvjerojatnije nećemo pronaći ni sljedećih stotinjak godina. Međutim, nova oruđa i podaci prikupljeni u različitim područjima znanosti omogućuju nam da im se približimo više nego ikada do sada. Istovremeno veliki interdisciplinarni projekti poput Harvardovog i sličnih na Sveučilištima Arizona State University, University of Washington i University College London, radikalno mijenjaju način na koji tragamo za životom, kao i predodžbe o tome što bismo mogli pronaći.

Prema Sasselovu čovječanstvo se približava novom revolucionarnom zaokretu u shvaćanju svijeta sličnom onima koje su uzrokovale Kopernikove i Darvinove teorije prije 450, odnosno 150 godina.

'Jedno jutro ćemo se probuditi s fundamentalno drukčijim shvaćanjem svijeta i nas samih', kaže američki stručnjak.

Jesmo li sami?

Živimo u vremenu koje je zrelo za potragu za životom na drugim planetima. Svemirski teleskop Kepler koji je NASA lansirala u ožujku 2009. do sada je već otkrio na stotine planeta sličnih Zemlji. Pokazalo se da su oni prilično uobičajeni, a to znači da bi mogao biti i život.

Sasselov stoga trenutno pomaže NASA-i da dizajnira nove eksperimente za Keplera kao i novu generaciju teleskopa. Keplerovo polje istraživanja je relativno usko poput ruke ispružene prema noćnom nebu, pa američki astrofizičar predlaže da se izgradi zemaljski teleskop koji bi obuhvatio šire područje i tragao za najbližim nastanjivim planetima. Njegov tim u Harvardu trenutno testira crvene i zelene lasere koji astrofizičarima omogućuju da izračunaju pomake u valnim duljinama i na temelju njih kemijski sastav planeta. Sasselov to uspoređuje sa sustavom GPS-a. No za razliku od GPS-a laseri ne otkrivaju položaj planeta u prostoru, već u pojasu frekvencija.

Suradnja stručnjaka iz mnoštva različitih disciplina na ovom projektu također je novost u znanosti. 'Većina sveučilišta organizirana je prema podjelama koje su zacrtane još u viktorijansko doba – na kemiju, matematiku, fiziku itd.', rekao je molekularni biolog John Sutherland iz Medical Research Councila u Cambridgeu. No jedini pravi način da se priđe ovako velikim pitanjima, ističe Sutherland, jest da znanstvenici iz različitih disciplina rade zajedno, uče jedni od drugih i predlažu rješenja koja nikada ne bi pala na pamet nekome tko je zaokupljen samo jedinim područjem.

Projekt 'Podrijetlo života' utemeljen je uz fond od milijun dolara godišnje. Pola te svote izdvojeno je za opremu, a pola za obrazovanje studenata. Njegov voditelj Sasselov rođen je u Bugarskoj 1950. godine na otoku Nesebar u Crnom moru kao sin povjesničara arhitekture.