Prema članku objavljenom u časopisu Proceedings of the Royal Society B, autori vjeruju da je njihov dolazak u naše vode posljedica krivog zaokreta nekoliko skotnih ženki tijekom velike seobe.

Pripadnici vrste Carcharodon carcharias nakon toga su ostali na Mediteranu jer se uvijek vraćaju na mjesto gdje su se okotili. Ranije se vjerovalo da su sredozemne velike bijele psine najbliži rođaci atlantskima. Međutim, tim koji je vodio Les Noble sa Sveučilišta u Aberdeenu testirao je mitohondrijsku DNA nekoliko skupina morskih pasa - genetski materijal koji se prenosi majčinom linijom, a zbog svoje stabilnosti vrlo je pogodan za istraživanje podrijetla – i otkrio da se sredozemne psine jako razlikuju od atlantskih te da su puno sličnije australskim i novozelandskim.

Budući da se promjene u mitohondrijskoj DNA odvijaju određenom prosječnom brzinom, znanstvenici su na temelju razlika između australskih i sredozemnih primjeraka otkrili da se populacija razišla prije oko 450.000 godina – između dva ledena doba u vrijeme snažnih klimatskih promjena.

'To je bilo međuglacijalno vrijeme kada su se događale mnoge promjene u morskim strujama koje su tekle prema dolje uz istočne i prema gore uz zapadne obale Afrike', objasnio je dr. Noble.

Njegov tim pretpostavlja da su snažne tople struje otjerale morske pse na sjever i izbacile ih s uobičajenih putanja.

'Moguće je da su otišle prilično daleko prije nego je nestalo topline. Potom su se pokušale okrenuti na istok, a prvo mjesto na kojem je to bilo moguće je Gibraltarski prolaz... Velike bijele psine su poput lososa – mjesto na kojem ostave mladunce prepoznaju kao svoj dom i uvijek mu se vraćaju.'

Velika bijela psina živi u svim oceanima, osobito obalnim vodama umjerenih područja, pa i u Jadranu. Kod nas je često još nazivaju psom ljudožderom. Dugačka je od pet do sedam metara i teži dvije tone ili više. Mesožder je i jede tuljane, morske lavove i dupine. Živi u morima topline od 12 do 30° Celzijusa. Premda je u nekim dijelovima svijeta zaštićena, njezin broj opada. Ugrožena je, među ostalim, i zbog krivih predodžbi o njoj kao o krvoločnoj ubojici.

Ženke, koje su veće od mužjaka, kote do 15-ak mladih. U maternici se mladi hrane neoplođenim jajima ili drugim zamecima. U vode Jadrana privlači ih tuna koja se iz Mediterana često seli prema našim udaljenim otocima. Posljednji zabilježeni bliski susret doživio je Slovenac Damjan Pesek kojega je kraj Visa 2008. ugrizla za nogu.