Primjer prvi. Grad Mikena bio je ključno kulturno središte prve velike grčke civilizacije koja je cvjetala od 16. do 11. stoljeća prije naše ere. Nakon toga mnogi su gradovi napušteni, zaustavljena je trgovina, a nestalo je čak i njihovo pismo. U isto vrijeme pad su doživjela i susjedna carstva - hetitsko i egipatsko. Ova pojava poznata je kao pad kasnog brončanog doba.

No zašto je došlo do njega? Istraživanja klimatskih zapisa poput onih u stalaktitima i morskim sedimentima pokazala su da se u to vrijeme Sredozemlje ohladilo, što je uzrokovalo smanjenje količina kiša kroz nekoliko stoljeća. Neki znanstvenici vjeruju da je pad proizvodnje hrane doveo do pada broja stanovnika, a time i propasti civilizacije u tom području.

Primjer drugi. Poznato je da je civilizacija Maja svoj najveći procvat doživjela između drugog i devetog stoljeća. Nakon devetog stoljeća mnogi su gradovi napušteni i ostavljeni da propadaju. Klimatski zapisi pokazuju da je ova propast također koincidirala sa smanjenjem količina kiša i sve težim sušama.

Primjer treći. Na svojem vrhuncu Rimsko Carstvo kontroliralo je gotovo cijelu Europu, zapadnu Aziju i sjevernu Afriku. No u petom stoljeću raspalo se na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo. Godine 410. Rim su poharali Vizigoti i grad je po prvi put u 800 godina pao. Do kraja stoljeća Zapadno Carstvo je propalo. Jedna prošlogodišnja studija pokazala je da je oko 550. godine klima u Europi postala jako promjenjiva i nepredvidiva, što se moralo odraziti na proizvodnju hrane.

Primjer četvrti. od 1618. do 1648. u Europi se vodio najduži i najrazorniji rat u povijesti kontinenta, a tijekom 17. stoljeća bilo je još mnogo drugih ratova. Ovo razdoblje poznato je kao Velika kriza. Ona se obično povezuje s društvenim i gospodarskim čimbenicima, međutim, neki stručnjaci smatraju da su pravi uzrok problema bile klimatske promjene. Naime, u sjevernoj je Europi tada došlo do naglog zahlađenja koje neki nazivaju malim ledenim dobom. S njime je došla i glad, velike seobe i sukobi.

Primjer peti. U šestom stoljeću velika peruanska civilizacija Moče doživjela je propast unatoč prinošenju brojnih ljudskih žrtava bogovima. Ta je kultura cvjetala od 300. do 500. godine. Njezini su poljoprivrednici ovisili o navodnjavanju sustavima kanala. Međutim, u šestom stoljeću njih su prekrile pješčane dine. Novija su istraživanja pokazala da je u to vrijeme izuzetno snažan ciklus El Nina izazvao velike poplave nakon kojih su uslijedile dugogodišnje jake suše.

Sličan uzorak zabilježili su i kineski stručnjaci u Kini – hladnija i suša razdoblja u povijesti te zemlje također se podudaraju s nemirima, ratovima i propastima određenih dinastija, dok su toplija i vlažnija bila mirnija. Novija istraživanja pokazuju da su i Kmeri svoju prijestolnicu Angkor napustili zbog naglih klimatskih promjena.

Što možemo mi očekivati?

Iako oko ove ideje ne postoji opći konsenzus svih povjesničara i arheologa, legitimno je postaviti pitanje: 'Što ako klimatske promjene uistinu imaju tako jak utjecaj? Koliko one mogu biti pogubne za naše društvo?'

Danas znamo da se, unatoč snažnom razvoju tehnologije, ljudi vrlo teško nose s velikim sušama i vremenskim nepogodama. Dobar primjer je Saudijska Arabija koja je uspjela postati samodostatna u proizvodnji žitarica izvlačenjem vode iz dubinskih pustinjskih rezervoara. Međutim, u posljednje vrijeme vlasti u toj zemlji više ne podržavaju intenzivnu poljoprivredu jer nastoje očuvati zalihe vode koje se prebrzo iscrpljuju. Osim toga, u sušnim područjima u kojima ima dovoljno vode za navodnjavanje zabilježen je

porast razina soli u tlu. Dakle, očito je da su i suvremeni poljoprivrednici ovisni o prirodnim klimatskim uvjetima.

No neki stručnjaci smatraju da budućnost i nije tako crna. Naime, u većini slučajeva u prošlosti probleme su uzrokovala hladnija razdoblja. Osim toga istraživanja prošlog stoljeća nisu pokazala da postoji povezanost između klimatskih promjena i ratova. Naime, čini se da su industrijalizirana društva jednostavno otpornija na klimatske promjene.

Međutim, trebamo biti svjesni da danas čovjek pokreće klimatske promjene kakve se nisu dogodile milijunima godina, a čini se da je ključan problem pitanje proizvodnje hrane, a ne temperature same po sebi. Očekuje se da će proizvodnja hrane u početku sa zagrijavanjem porasti, međutim, nakon što ono premaši tri Celzijeva stupnja, počet će padati. Taj trenutak vjerojatno nije daleko jer znanstvenici predviđaju da će temperature porasti za četiri stupnja do 2060. Već do sada imali smo prilike svjedočiti regionalnim problemima s proizvodnjom hrane primjerice u Rusiji 2010. Takve ekstreme očekivali smo tek mnogo kasnije u ovom stoljeću.

Osim toga, uzajamna povezanost našeg društva nije uvijek prednost. Ono može prenositi udare – zbog toplinskog vala 2010. cijene hrane porasle su u cijelom svijetu, a ovogodišnja suša u SAD-u ima sličan efekt. Porast složenosti suvremenog društva može nas učiniti osjetljivijima. Ipak, mi danas imamo jednu veliku prednost. Za razliku od Mikenjana ili Maja, znamo što nas čeka. Možemo se pripremiti i usporiti promjene ako na vrijeme počnemo djelovati. Nažalost, zasad još uvijek ne radimo ni jedno ni drugo.