Iako viziri u početku blokiraju kapljice izbačene simuliranim kašljem, male kapljice mogu se lako kretati po stranama vizira i na kraju proširiti velikim područjem, pokazala je vizualizacija, detaljno opisana u studiji objavljenoj u časopisu Physics of Fluids.

Kod maski s ventilima protok kapljica prolazi nefiltriran kroz ventil, što znači da bi maska ​​u teoriji slabo sprečavala širenje potencijalno zaraznih kapljica. S druge strane, istraživači su prethodno pokazali da neke pamučne maske smanjuju širenje kapljica na samo nekoliko centimetara od lica tijekom simuliranog kašlja, izvijestila je prethodno Live Science.

Simulacije u novoj studiji ukazuju na to da 'viziri i maske s ventilima možda i nisu učinkoviti kao obične maske u ograničavanju širenja aerosoliziranih kapljica', napisali su autori.

Maske su postale dio svakodnevnog života tijekom pandemije Covida-19. No neki se ljudi okreću plastičnim štitnicima za lice ili maskama s ventilima jer su ugodnije za nošenje. Viziri osim toga omogućavaju da onima koji ih nose iščitamo emocije s lica.

Međutim, Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) ne preporučuju niti jedno od njih kao alternativu platnenim maskama. Maske s jednosmjernim ventilima, kakve u radu koriste građevinari, omogućuju korisnicima da udišu filtrirani zrak i kroz ventil izdišu topli, vlažni i nefiltrirani zrak. Respiratorne kapljice pritom se izbacuju u zrak, što znači da se njihovim nošenjem ne sprečava širenje Covida-19.

CDC također ne preporučuje ni vizire kao zamjenu za platnene maske jer nedostaju dokazi koji bi pokazali njihovu učinkovitost.

'Dok se učenici vraćaju u škole i studenti na sveučilišta, mnogi se pitaju je li bolje koristiti vizire jer su ugodniji i lakši za nošenje', kaže vodeća autorica studije Siddhartha Verma, docentica na Visokoj školi za inženjerstvo i računalne znanosti Sveučilišta Florida Atlantic. 'Ali što ako oni nisu toliko učinkoviti?'

U novoj studiji istraživači su simulirali kašalj povezavši glavu lutke s uređajem za stvaranje magle koji paru stvara miješanjem vode i glicerina te crpkom za izbacivanje pare kroz usta lutke. Kapljice pare vizualizirali su propuštanjem zelenih laserskih zraka. Simulirane kapljice kašlja pojavljuju se kao zelena para koja teče iz usta lutke.

Pokazalo se da je vizir u početku kapljice usmjeravao prema tlu. No sitne kapljice ostale bi visjeti na dnu vizira i postepeno padale, šireći se do tri metra ispred i s obje strane vizira. Ponekad bi se čak širile i iza lutke.

U drugom primjeru, mlaz kapljica prolazio je kroz ventil ispred maski. U početku je ovaj mlaz kapljica putovao prema tlu, da bi se na kraju kapljice raširile širokim područjem.

Istraživači su testirali i dvije različite marke komercijalno dostupnih kirurških maski koje proizvođači ne preporučuju za medicinsku uporabu. Iako su maske izgledale slično, jedna marka bila je učinkovita u zaustavljanju širenja aerosoliziranih kapljica prema naprijed, dok je druga dopustila da velik broj kapljica da procuri kroz masku.

'To ukazuje na to da čak i među komercijalno dostupnim i naizgled istim maskama mogu postojati značajne razlike u kvaliteti i vrsti materijala koji se koriste za proizvodnju maski', rekli su autori.

Budući da je riječ o simulaciji, ova studija ne pruža podatke o točnim uvjetima koji bi rezultirali širenjem infekcije. Na primjer, ostaje nejasno koliko dugo koronavirus ostaje zarazan u zraku i dokle zarazne čestice mogu putovati ili koliko je virusa potrebno da bi se osoba razboljela.

Autori na kraju primjećuju da 'čak i najbolje maske pokazuju određeni stupanj curenja' te da je stoga 'i dalje važno održavati fizičku udaljenost dok nosite maske kako biste smanjili mogućnost prijenosa virusa', piše Live Science.