Tijekom noći od petka do nedjelje na nebu će biti vidljiv jedan od najpoznatijih astronomskih fenomena kojemu svakako trebate svjedočiti, ako to već niste učinili dosad
Perzeidi su nazvani po sazvježđu Perzeja u kojemu se nalazi njihov radijant (točka na nebeskoj sferi iz koje se čini kao da se širi roj meteora).
Kod nas poznati i po narodnom nazivu Suze svetog Lovre, aktivni su između 23. lipnja i 22. kolovoza, s maksimumom aktivnosti između 11. i 13. kolovoza.
Kad će točno doći do maksimuma aktivnosti teško je pretpostaviti. No, ako promatrate nebo u noćima između 11. i 12. te 12. i 13. kolovoza velike su šanse kako ćete ih vidjeti veliki broj - možda i do 150 po satu.
vezane vijesti
Kako promatrati Perzeide?
Najbolje je pronaći mjesto za promatranje što manje svjetlosno zagađeno i na njemu se udobno smjestiti u ležeći položaj. Nemojte zaboraviti ponijeti toplu odjeću i vreću za spavanje, kao i nešto za jelo i piće te sredstvo protiv krpelja.
Možete početi već oko 22 sata, ali najbolji show vjerojatno će biti oko ponoći. Odlične uvjete za promatranje nude osamljena mjesta poput Petrove gore ili pustinje Blaca na Hvaru, no dobar bi pogled mogli imati i s Male Hunjke na Sljemenu, recimo.
Treba proći bar oko 30 minuta prije no što vam se oko navikne na tminu. Što ste dulje u mraku, to ćete više vidjeti. Ponešto će vas ometati Mjesec, koji je između uštapa i zadnje četvrti, a čija će svjetlost dio meteorske kiše učiniti našem oku nevidljivom.
Pogled usmjerite prema zenitu i nastojte držati sazviježđe Perzej u vidnom polju. Budite strpljivi i usredotočeni jer meteorske kiše nemaju unaprijed postavljen red vožnje.
Poznavali su ih još drevni Kinezi
Komet 109 P/ Swift-Tuttle, od kojeg su Perzeidi nastali, otkrili su 1862. godine američki astronomi Lewis Swift i Horace Tuttle. Oko Sunca obiđe jednom 133 godine.
Taj je komet najveće nebesko tijelo (jezgra mu je široka oko 26 kilometara) za koje znamo kako redovno prolazi pored Zemlje. Zadnji put je to učinio 1992. Trebao bi se ponovno vratiti tek daleke 2126.
Perzeide su poznavali još drevni Kinezi, koji su o njima pisali još 36. godine poslije Krista. Kao meteorski pljusak klasificirao ih je Adolphe Quetelet 1835.
Dok promatrate meterosku kišu u stvari promatrate komadiće ostataka kometa (meteoroide) kako se zagrijavaju pri ulasku u atmosferu i burno izgaraju dok putuju brzinom od 59 kilometara u sekundi. Većina ih nije veća od zrna pijeska.
Zanimljivo, te ostatke dok su u svemiru nazivamo meteoroidima. Kad uđu u Zemljinu atmosferu postaju meteori, a ako prizemlje postaju meteoriti.
