NASA-in trenutno umirovljeni teleskop Kepler astronomima je pomogao otkriti udaljeni planet koji je vrlo sličan Zemlji. Informacije o neobičnom svijetu pronađeni su u hrpi podataka koje je poznati svemirski teleskop sakupljao tijekom svoje višegodišnje misije. NASA je ove srijede službeno objavila pronalazak svijeta neobično sličnog Zemlji.

Kepler je, podsjetimo, 2018. ostao bez goriva te je ugašen, no znanstvenici i dan danas pretražuju podatke sakupljene tijekom epskog lova na planete izvan našeg sunčevog sustava.

Svijet sličan našem

Kepler-1649c smješten je na udaljenosti od 300 svjetlosnih godina od Zemlje. Riječ je, prema riječima NASA-e, o planetu najsličnijem Zemlji. Kepler je, naime, tijekom svoje misije otkrio tisuće udaljenih svjetova, no ovaj je po veličini i temperaturi najsličniji našem. Nalazi se u naseljivoj zoni, udaljenosti od zvijezde na kojoj može postojati tekuća voda, objašnjava Cnet.

Egzoplanet je nešto veći od Zemlje, a obasjava ga 75 posto svjetlosti koje dobijamo od našeg sunca - što bi tamošnje temperature, barem teoretski, smjestilo bliže onima koje imamo 'kod kuće'.

Intrigantni egzoplanet

'Ovaj udaljeni svijet nam ulijeva nadu da među zvijezdama postoji druga Zemlja koju samo moramo pronaći' rekao je NASA-in Thomas Zurbuchen. Premda se radi o svijetu vrlo sličnom Zemlji, on ne mora nužno biti Zemlja 2.

Kepler-1649c se, naime, nalazi u orbiti crvenog patuljka, zvijezde koja, prema NASA-i, vrlo često emitira zvjezdane izboje koji mogu otežati nastanak života. Američka svemirska agencija također upozorava da je atmosfera Keplera-1649c i dalje tajna, a ne zanemaruje ni potencijalne greške proračuna njegove veličine.

Međunarodni tim istraživača koji je otkrio planet detalje je prenio u znanstvenom radu objavljenom u časopisu Astrophysical Journal Letters.

'Uz velik broj crvenih patuljaka raširenih našom galaksijom i velik broj ovakvih malenih kamenitih (i potencijalno naseljivih) svijetova u njihovim orbitama - premisa da je barem jedan od njih sličan Zemlji ulijeva nadu' komentirao je Andrew Vanderburg, autor rada i znanstvenik sa sveučilišta u Austinu.