Autor knjige 'Trick or Treatment?' (od engleske uzrečice za Halloween: 'Trick or Treat') piše da ga je homeopatija intrigirala godinama, da je na neki način odrastao uz nju. Njegov obiteljski liječnik bio je homeopat, a prvi liječnički posao dobio je u njemačkoj homeopatskoj bolnici. No posljednja dva desetljeća, ističe Ernst, homeopatiju je nastojao znanstveno istražiti. Što je otkrio? Rezultati koje je prikupljao iz godine u godinu bili su sve negativniji, tako da mu je konačno postalo jasno da su visoko razrijeđeni homeopatski pripravci zapravo čisti placebo.

Pljuska znanosti

U svojoj kolumni Ernst tumači da ključna načela homeopatije sačinjavaju dva glavna aksioma. Prema prvoj ideji da se 'slično sličnim liječi' prehlada, koja uzrokuje iscjedak iz nosa, može se izliječiti tvarima koje potiču curenje nosa kao što je luk. Prema drugom aksiomu, višestruko razrjeđivanje aktivnog sastojka ne smanjuje već povećava njegov učinak. To se naziva potenciranjem.

Oba ova aksioma nisu ništa drugo doli pljuska znanosti. Kada bi bili istiniti, dobar dio onoga što se uči u fizici i kemiji bio bi pogrešan. Kada bi bilo tko dokazao da su koncepti homeopatije točni, postao bi ozbiljan kandidat za najmanje jednu ili čak dvije Nobelove nagrade, kaže Ernst i upozorava da homeopati vole reći kako je problem u tome da do danas jednostavno nismo uspjeli otkriti kako homeopatija funkcionira. No prema britanskom profesoru pravi je problem u tome što zapravo ni ne postoji nikakvo pojmljivo znanstveno tumačenje koje bi je moglo objasniti.

Nisu pilule već...

Tijekom svoga 30-godišnjeg kliničkog staža Ernst je bio impresioniran rezultatima koje je ostvarivala homeopatija. Mnogi njegovi pacijenti znali su se oporaviti nakon terapije. Kako je to moguće?

Britanski liječnik ističe da je za razumijevanje ove kontradikcije potrebno razmotriti svu složenost terapijskog odgovora. Kad god bolesnik ili skupina bolesnika prođu terapiju i pokažu znake poboljšanja, mi automatski pretpostavljamo da je ono posljedica intervencije. Ovaj krivi zaključak kočio je napredak medicine stoljećima. Naravno, poboljšanje je mogla izazvati terapija, no postoje i mnoge druge mogućnosti.

Primjerice, stanje bolesnika moglo se popraviti samo od sebe. Na njega je mogla također djelovati interakcija između liječnika i bolesnika. Ili je pacijent zahvaljujući velikim očekivanjima pokrenuo snažan placebo efekt. Također je moguće da je uzimao neke druge lijekove ili tretmane koji su mogli poboljšati stanje.

Zbog ove složenosti procesa ozdravljenja, smatra Ernst, klinička je testiranja važno provoditi tako da razlikuju specifične od nespecifičnih efekata liječenja. Danas je dostupno 200-tinjak kliničkih studija homeopatskih pripravaka. Njihovi rezultati nisu potpuno jednoznačni. Lako je među njima probrati one koji govore u prilog homeopatiji. Međutim, ako želimo znati pravu istinu, potrebno je uzeti u obzir cjelokupnu sliku i dokaze odvagnuti prema znanstvenoj težini. Ovakav pristup zove se sustavna revizija. Do danas je objavljeno više od 10 takvih revizija, a gotovo sve navode na isti zaključak – da homeopatski pripravci nisu različiti od placeba.

Zašto ne?

Očekivano, mnogi homeopatski liječnici ističu da je njihovo kliničko iskustvo važnije od ovih nalaza. Iskustvo jest važno, kaže Ernst, međutim ono ne ukazuje na istinsku uzročno-posljedičnu vezu.

Još jedan važan problem kolumnist vidi u činjenici da homeopatija nema, odnosno ne može imati nuspojava jer su aktivne tvari u pripravcima toliko razrijeđene da ih zapravo niti nema. Stoga se može činiti da bi se svatko s pravom mogao pitati: 'Godi, a ne škodi, zašto ne?'

No Ernst ističe da bi prije nego što se konačno odlučimo trebali razmisliti o sljedećim važnim poantama:

-Placebo efekti su vrlo nepouzdani, danas mogu pomoći, a sutra već ne. Osim toga, njihov efekt je obično malen i kratka vijeka.
-Svjesno davanje placeba u većini je slučajeva neetično. Ili će kliničari pacijentu reći istinu - da je nešto placebo pa će efekt vjerojatno nestati, ili neće, pa zapravo lažu.
-Davanje placeba teškom bolesniku koji bi konvencionalnom medicinom mogao biti izliječen ozbiljno ugrožava njegovo zdravlje.
-Za poticanje placebo efekta nije nužno davanje placeba. Sva liječenja imaju besplatan dodatak placebo efekta sve dok kliničari djeluju s empatijom i razumijevanjem. Zašto bi se onda pouzdali samo u dio terapijskog odgovora?

Ernst kaže da je njegovo putovanje kroz homeopatiju bilo vijugavo. U nekim je trenucima mislio da će znanost otkriti nešto fundamentalno kako bi objasnila efekte homeopatije. Ono što je konačno otkrio nije bilo fundamentalno, ali je bilo važno – da pacijenti mogu osjetiti značajno poboljšanje stanja zahvaljujući nespecifičnim efektima. Zato je bolesnicima bolje nakon posjeta homeopatima, no to nema nikakve veze sa šećernim tabletama, zaključuje Ernst.