Ako ste mislili da naša kultura bacanja nepoželjnih gadgeta i drugih električnih uređaja ima loš utjecaj na okoliš, vrijeme je da se zabrinete
Studija na sveučilištu Ujedinjenih nacija tvrdi da se volumen e-otpada u istočnoj i jugoistočnoj Aziji između 2010. i 2015. podigao za 63 posto dosegnuvši vrtoglavih 12,3 milijuna tona. Hong Kong, Singapur, Tajvan i kontinentalna Kina, očekivano, najveći su lokalni generatori elektroničkog otpada. Pitanje je, doduše, zbog čega je došlo do naglog porasta.
Izvješće tvrdi da su glavni krivci nagli tehnološki i društveni napredak. Neke države u Aziji (poput Kine) doživjele su nagli porast srednje klase. Iako to donosi veliko poboljšanje u kvaliteti življenja, ono uzrokuje i povećanu potrošnju kupljenih uređaja koji neminovno završavaju na smetlištu. Nadalje, rast novih tehnologija poput nosivih gadgeta nimalo ne pomaže situaciji. Tijekom ere u kojoj je lako uvoziti proizvode, a opet ih je teško zadržati na dugo vrijeme, nije čudno da se količina smeća povećala.
UN-ova analiza također sugerira da utjecaj na povećanje količine otpada imaju manjak informiranosti i motivacije. Mnogi ljudi ne shvaćaju da uređaje ne bi trebali bacati u smeće, a oni koji su toga svjesni nemaju preveliku motivaciju za to da se starih uređaja riješe ispravno po okoliš. Zašto nositi telefon na reciklažu ako je najbliže reciklažno dvorište udaljeno desetak kilometara? Ili još bolje, zašto reciklirati ako će vas sve to koštati truda i vremena? Da bude još gore, vlade ponekad ili nemaju adekvatne zakone o e-otpadu ili ih ne mogu provoditi.
Nasreću, nije sve tako crno. Japan, Južna Koreja i Tajvan vrše relativno dobru sanaciju e-otpada, a države poput Kine, Malezije, Filipina i Vijetnama također imaju zakone o e-otpadu. Situacija bi se trebala poboljšati nakon što pravni sustavi i javno osvještavanje dobiju na brzini. Na žalost svih nas, situacija će se vjerojatnije pogoršati prije no što se poboljša.
