Međunarodna znanstvena zajednica žuri se da bi sakupila što više podataka o asteroidu 2024 YR4 jer će, prema trenutnim saznanjima, imati dvopostotnu šansu da 22. prosinca 2032. udari u Zemlju.

Asteroid se trenutačno udaljava od našeg planeta dok kruži oko Sunca, a punu orbitu dovršava svake četiri godine. Zbog toga ga je svakim danom sve teže promatrati i trenutno je za njegovo uočavanje potreban teleskop promjera najmanje dva metra. Do početka ožujka moći će ga detektirati samo oni od četiri metra, a u travnju će ga moći pratiti samo najveći svjetski opservatoriji, poput osmometarskog Very Large Telescopea u Čileu i desetmetarskog Gran Telescopio de Canariasa (GTC).

Posljednja prilika za promatranje asteroida 2024 YR4 ove godine doći će putem Svemirskog teleskopa James Webb (JWST), a on kruži oko Zemlje na drugoj Lagrangeovoj točki udaljenoj 1,5 milijuna kilometara od našeg planeta. Ako sve bude išlo prema planu, Webbovi detektori mogli bi pratiti 2024 YR4 do početka svibnja. No u slučaju da promatranje ne isključi mogućnost potencijalnog udara, morat ćemo pričekati da završi još jednu orbitu i ponovno se približi Zemlji u travnju 2028.

Orbita asteroida mijenja se svakim prolaskom oko Sunca zbog gravitacijskog utjecaja planeta i drugih nebeskih tijela koja susreće. Ako se isključi mogućnost udara 2032., vjerojatnost sudara u budućim susretima značajno će se smanjiti.

Minor Planet Center Međunarodne astronomske unije do danas je primio više od 340 opažanja ovog asteroida teleskopima diljem svijeta, pri čemu je svaki zabilježio njegovu točnu poziciju na nebu. Na temelju tih mjerenja, europske i američke svemirske agencije procijenile su gdje bi se objekt mogao nalaziti pri svom najbližem prolasku pokraj Zemlje u prosincu 2032., iako ta procjena dolazi s određenom nesigurnošću. No od početka svakodnevnih proračuna šanse za sudar su porasle i sada prelaze dva posto.

Povećava li se rizik od udara?

'Vrlo je moguće da će se vjerojatnost udara povećavati u narednim danima ili tjednima, dok ne dostigne točku u kojoj će pasti na nulu, jer će Zemlja biti izvan zone nesigurnosti', objašnjava Juan Luis Cano, koordinator Informacijskog servisa Ureda za planetarnu obranu Europske svemirske agencije (ESA). To bi bilo slično onome što se dogodilo s asteroidom Apophis, čija je vjerojatnost udara dosegnula tri posto, da bi ubrzo nakon toga bila potpuno isključena.

'Obrnuta situacija, u kojoj mogućnost udara raste kako se nesigurnost smanjuje, uz vjerojatnost da dosegne sto posto, mnogo je rjeđa. Moramo nastaviti s prikupljanjem opažanja, ali zasad još uvijek imamo gotovo 98 posto šanse da do udara neće doći', kaže Cano. Inženjer dodaje još jedan ključni podatak: vjerojatnost da će se udar moći isključiti prije nego što asteroid izađe iz vidokruga u svibnju iznosi 90 posto, piše El Pais.

Velik izazov: Veličina i sastav asteroida

2024 YR4 otkriven je 27. prosinca 2024. pomoću teleskopa u Čileu. Međutim zbog prazničnog razdoblja i ograničenog vremena promatranja međunarodna zajednica nije se u potpunosti posvetila tom objektu sve do sredine siječnja. Do kraja tog mjeseca procjene rizika od udara već su dosegle 1,3 posto. Kako se prikupljalo sve više podataka, postotak je nastavio rasti.

Njegova veličina i dalje ostaje nepoznanica, a njezino određivanje ključno je za procjenu rizika. Trenutne procjene sugeriraju da asteroid ima promjer u rasponu od 40 do 90 metara. 'Na temelju elektromagnetskog spektra, koji smo dobili za ovaj objekt, sumnjamo da je bliže manjoj vrijednosti tog raspona', objašnjava Cano. Ako se ispostavi da mu je promjer ispod 50 metara i da je sudar neizbježan, strategija bi bila omogućiti udar i evakuirati stanovništvo ako to bude potrebno. U tom bi se slučaju izračunao radijus udara od nekoliko desetaka kilometara, dodaje Cano.

'Nismo uplašeni, ali smo jako uzbuđeni', kaže Julia de León, astronomkinja s Instituta za astrofiziku Kanarskih otoka, a koja asteroid pomno prati pomoću nekoliko teleskopa na Tenerifeu i La Palmi. Ona vjeruje da će se mogućnost udara na kraju isključiti, a u suprotnom mogla bi se pripremiti misija za skretanje asteroida s putanje. De León je jedna od europskih i američkih znanstvenika koji su osigurali vrijeme za promatranje asteroida pomoću Svemirskog teleskopa James Webb krajem travnja da bi stekli bolji uvid u njegove karakteristike, uglavnom i dalje nepoznate. 'Ako bismo cijelu orbitu ovog asteroida usporedili s atletskom stazom od 400 metara, trenutačno poznajemo samo prvih šest metara', objašnjava.

Ova 48-godišnja znanstvenica s Kanarskih otoka pomoću Gran Telescopio de Canarias otkrila je ključni detalj o asteroidu: njegov sastav. 'Rezultati pokazuju da se sastoji od stijena i određenog metalnog sadržaja koji zasad ne možemo točno odrediti', kaže ona.

Još jedna ključna nepoznanica je kut pod kojim bi asteroid mogao udariti u Zemlju. Ako dođe do udara, to bi se moglo dogoditi bilo gdje duž dugog koridora koji se proteže od istočnog Tihog oceana i sjevera Južne Amerike (Kolumbija i Venezuela), preko Atlantskog oceana, Gvinejskog zaljeva u Africi, Arapskog mora i južne Azije, sve do Indije. Iako ovaj put ide kroz naseljene regije u Americi, Africi i Aziji, većinom prelazi preko oceana.

Znate li priču o asteroidu koji je eksplodirao u Sibiru?

Ako bi došlo do udara, asteroid bi vjerojatno preživio prolazak kroz Zemljinu atmosferu i udario u tlo ili ocean. Sličan objekt promjera 50 metara srušio se na području današnje Arizone prije oko 50.000 godina. Druga mogućnost je da se asteroid raspadne u atmosferi, a godine 1908. sličan objekt eksplodirao je iznad regije Tunguska u središnjoj Rusiji, sravnivši s tlom 2000 četvornih kilometara šume.

Taj je asteroid eksplodirao iznad Sibira, oslobađajući energiju ekvivalentnu 10-15 megatona TNT-a, što je jače od većine nuklearnih bombi. Svjedoci su izvijestili o bljesku svjetlijem od Sunca, snažnoj detonaciji i udarnom valu koji je srušio više od 80 milijuna stabala na području od 2150 kvadratnih kilometara.

Ljudi u radijusu od 60 kilometara osjetili su toplinski val i silovite potrese, a stanovnici udaljeni preko 500 kilometara vidjeli su neobičnu svjetlost na nebu. Iako je došlo do velikog uništenja, rijetka naseljenost regije spriječila je masovne ljudske žrtve.

Zbog izoliranosti lokacije i političkih previranja u Rusiji prva znanstvena ekspedicija, predvođena geologom Leonidom Kulikom, stigla je na to mjesto tek 1927. Unatoč gotovo 20 godina vremenskog odmaka, teren je i dalje pokazivao jasne tragove katastrofe. Kulik je dokumentirao 'leptirast' obrazac uništenja - stabla su ležala oborena 'prema van' iz središnje točke eksplozije, a ona najbliža epicentru ostala su uspravna, ali bez grana i kore.

Unatoč potrazi, nikada nije pronađen krater jer se pretpostavlja da je asteroid eksplodirao u atmosferi na visini od oko šest kilometara, potpuno se raspršivši. Kasnija istraživanja otkrila su mikroskopske čestice materijala, potvrđujući asteroidno podrijetlo tog događaja, piše NASA.

Udar u Tunguskoj nije jedini takav događaj u povijesti Zemlje. Prije 65 milijuna godina 10-kilometarski asteroid udario je u područje današnjeg Meksika, stvarajući krater Chicxulub i izazvavši izumiranje dinosaura.

Prije 50.000 godina, kao što smo već spomenuli, 50-metarski meteor stvorio je 1,2 kilometra širok krater u Arizoni. Sličan događaj, ali bez udara u tlo, zabilježen je 2013., kada je 20-metarski asteroid eksplodirao iznad Čeljabinska u Rusiji, ozlijedivši preko 1500 ljudi i prouzročivši materijalnu štetu.

Aktivacija globalnih obrambenih tijela

Prijetnja koju predstavlja 2024 YR4 prvi put aktivirala je obrambene mehanizme Ujedinjenih naroda za zaštitu planeta, a u to su uključene dvije ključne organizacije: Međunarodna mreža za upozorenje na asteroide (IAWN) i Savjetodavna grupa za svemirske misije (SMPAG).

Kako bi spriječili buduće prijetnje, znanstvenici diljem svijeta rade na programima planetarne obrane. NASA je 2016. osnovala Ured za planetarnu obranu za praćenje potencijalno opasnih objekata u blizini Zemlje. Godine 2022. misija DART uspješno je testirala tehnologiju skretanja asteroida, sudarivši se s asteroidom Dimorphos pri brzini od 22.500 km/h i promijenivši njegovu orbitu. Ovaj povijesni uspjeh pokazuje da bi čovječanstvo moglo spriječiti katastrofalne udare u budućnosti, uz nastavak istraživanja i tehnološkog razvoja.

Ako se 2028. potvrdi da će asteroid 2024 YR4 doista udariti u Zemlju, imat ćemo četiri godine za pripremu misije skretanja, što stručnjaci smatraju izvedivim.