Prema najnovijem istraživanju, znanstvenici dva europska instituta zaključili su da rubovima naše galaksije putuje velik broj 'odbjeglih' crnih rupa koje za sobom vuku rojeve zvijezda. Problem je, doduše, kao ih snimiti i prepoznati
Astronomi diljem svijeta nastoje shvatiti primjere spajanja nekoliko crnih rupa u jednu, no i dalje im nije jasno što se točno zbiva sa supermasivnim crnim rupama u središtu 'kombiniranih' galaksija. Jedna od teorja o nastanku velikih crnih rupa je ona o gore spomenutom spajanju koje rezultira odašiljanjem masivnih gravitacijskih valova koji nakon toga putuju svemirom.
U slučaju nesimetrije, doduše, zna se desiti da novonastala galaksija bude katapultirana u svemir, povukavši za sobom nekoliko zvijezda. Takve crne rupe 'bjegunci' zovu se hiperkompaktni zvjezdani sustavi ili HCSS (hypercompact stellar systems).
vezane vijesti
Nova pretpostavka je da se scenarij koji se odvija na većim razinama može primjeniti i na manje. Poznato je da se crne rupe zvjezdanih masa mogu spojiti, čemu svjedoči nekoliko takvih događaja koje smo uspjeli pratiti. U slučaju naše galaksije postoji teorija o njezinim ranijim danima, odnosno o vremenu kada je Mliječna staza vjerojatno imala manju središnju crnu rupu, te se je mogla spojiti s obilžnjom satelitskom galaksijom koja je u sredini također imala manju crnu rupu. Spajanje ovakve vrste polučilo bi crnom rupom srednje mase koja je između 100 i 10.000 puta masivnija od našeg Sunca te bi za sobom vukla zvijezde te se ponašala kao HCSS.
Lov na odbjegle crne rupe
Računalne simulacije pretpostavljaju da se u okružju galaksije poput naše možda nalazi nekoliko stotina 'odbjeglih' crnih rupa. Astronomi iz nizozemskog Instituta za svemirska istraživanja i Sveučilišta Radboud zaključili su da postoji šansa da smo već prije uočili ovakve minijaturne HCSS-ove te da se informacije o njima nalaze u sakupljenim podacima. Problem je, doduše, što trenutno ne raspolažemo alatima uz čiju bismo ih pomoć mogli prepoznati i klasificirati. Kako bi zaobišli ovaj problem, astronomi su u novm radu simulirali ove sustave stvorivši predviđanja boja, izgleda i spektra.
Novonastali problem je, doduše, što do sad nisu uspjeli prepoznati niti jedan HCSS, detalj oko kojeg će se pozabaviti tijekom idućih koraka istraživanja, no vjeruju da će uz pomoć njihovih simulacija drugi znanstvenici moći započeti svoju potragu za odbjeglim singularitetima.
Istraživanje naziva Hypercompact stellar clusters: morphological renditions and spectrophotometric models izdano je u sklopu znanstvenog časopisa Monthly Notices of the Royal Astronomical Society i možete ga pročitati ovdje.
