Minijaturna staklena zrnca razasuta po površini Mjeseca sadrže potencijalne milijarde tona vode - dragocjene sirovine koju bi jednog dana astronauti mogli izvlačiti i koristiti tijekom misija na Zemljinom prirodnom satelitu. Ovo se otkriće smatra jednim od najvažnijih dosad, pogotovo svemirskim agencijama koje su si zacrtale izgradnju baza na Mjesecu. Prisutnost lako dostupne vode znači, napominje Guardian, ne samo izvor vode za piće, već i njenih sastavnih dijelova - vodika i kisika.

'Ovo je jedno od najuzbudljivijih otkrića', rekao je Mahesh Anand, profesor planetarne znanosti i istraživanja na Otvorenom sveučilištu. 'Potencijal za istraživanje Mjeseca na održiv način veći je nego što je ikada bio.'

Više od pola stoljeća nakon što su ljudi posljednji put kročili na Mjesec, NASA i druge svemirske agencije pripremaju se za povratak. NASA-ina misija Artemis planira na Mjesec poslati prvu ženu i prvu osobu koja nije bijele boje, a Europska svemirska agencija na Mjesecu planira izgraditi cijelo selo. Obje očekuju da će koristiti lunarne materijale za održavanje svojih baza.

Anand i tim kineskih znanstvenika analizirali su fine staklene kuglice iz uzoraka Mjesečevog tla koje je kineska misija Chang’e-5 u prosincu 2020. godine vratila na Zemlju. Zrnca čiji su promjeri manji od milimetra nastaju kada meteoroidi udare u Mjesec i stvore kišu rastopljenih kapljica koje se tada skrućuju i miješaju s Mjesečevom prašinom.

Testovi na staklenim česticama otkrili su da sadrže značajne količine vode u iznosu između 300 milijuna i 270 milijardi tona raspoređenih cijelom površinom Mjeseca. 'Ovo će otvoriti nove putove o kojima su mnogi od nas sanjarili', rekao je Anand. 'Ako možete izvući vodu i koncentrirati je u značajnim količinama, sve što morate napraviti je smisliti kako je iskoristiti.'

To da Mjesec možda nije potpuno suha pustoš dalo se naslutiti i iz prijašnjih misija. NASA-in orbiter Clementine u devedesetima je pronašao dokaze smrznute vode u dubokim kraterima na strmim stranama blizu polova, a 2009. indijska letjelica Chandrayaan-1 uočila je nešto što je izgledalo kao tanak sloj vode vezan u površinski sloj Mjesečeve prašine.

Najnovije istraživanje objavljeno u časopisu Nature Geoscience ukazuje na to da su fina staklena zrnca izvor te površinske vode. Za razliku od smrznute vode smještene u trajno zasjenjenim kraterima, ovu bi trebalo biti daleko lakše izvaditi.

'Nije da možete samo protresti materijal i iz njega iscijediti vodu, no postoje dokazi da kad temperatura ovog materijala prijeđe 100 Celzijevih stupnjeva, ona počne izlaziti', rekao je Anand. Izgleda da voda nastaje kad čestice visoke energije koje dolaze iz Sunca udare o rastaljene kapljice. Sunčev vjetar sadrži jezgre vodika, a one se spajaju s kisikom u kapljicama i proizvode vodu ili hidroksilne ione. Voda tada postaje zaključana u kuglicama, ali se može osloboditi zagrijavanjem materijala.

Daljnji testovi na materijalu pokazali su da voda difundira u i iz kuglica u vremenskom intervalu od nekoliko godina, potvrđujući aktivan ciklus vode na Mjesecu. Prema profesoru Sen Huu, višem koautoru studije u Kineskoj akademiji znanosti u Pekingu, takve udarne čaše mogle bi pohraniti i otpustiti vodu na drugim bezzračnim stijenama u Sunčevom sustavu.

'Ovaj rad pridonosi rastućem konsenzusu da je Mjesec bogatiji vodom nego što se dosad mislilo', rekao je Ian Crawford, profesor planetarne znanosti i astrobiologije na Birkbecku, Sveučilište u Londonu. 'Ovaj dodatni rezervoar Mjesečeve vode mogao bi se pokazati korisnim resursom u područjima koja su udaljena od pretpostavljenih polarnih naslaga leda. Međutim ne smijemo ga precijeniti - maksimalna koncentracija vode je samo 130 mililitara po kubnom metru Mjesečevog tla', ističe.