Istraživači u Sjedinjenim Državama stvorili su prve živuće strojeve, sastavljajući stanice žabe afričke pandžašice (Xenopus laevis) u minijaturne robote koji se pokreću na vlastiti pogon.

Jedna od najuspješnijih ovakvih kreacija ima dvije patrljaste noge pomoću kojih se kreće, dok druga ima rupu u sredini koju su istraživači pretvorili u vrećicu u kojoj može nositi teret.

U pitanju su novi oblici života, kakvi dosad nikad nisu postojali na Zemlji, živi organizmi koje je moguće programirati. Za razliku metala i plastike, materijala od kojih su roboti obično izrađeni, strojevi napravljeni od živog tkiva mogu se zaliječiti, kao i razgraditi nakon što obave zadaću zbog koje su nastali.

U budućnosti bi mogli biti korišteni za, primjerice, čišćenje mikroplastike iz oceana, otkrivanje i uklanjanje otrovnih matrijala, isporuku ljekovitih tvari u tijelu ili uklanjanje tvari koje dovode do začepljenja u krvnim žilama.

Živi roboti mjere manje od milimetra u duljinu. Osmislio ih je evolucioni algoritam, pokrenut na superračunalu. Postupak počinje izradom nasumičnih trodimenzionalnih konfiguracija 500 do 1.000 stanica kože i srca.

Svaki dizajn biva testiran u virtualnom okruženju kako bi se, recimo, vidjelo koliko daleko se kreće kad su stanice srca potaknute na otkucaje. Najbolji među njima bivaju korišteni kao temelj za nove dizajne, koje se potom također testira.

Pošto se stanice srca same stežu i opuštaju, ponašaju se poput minijaturnih strojeva koji pokreću robote sve dok im ne ponestane energije. Stanice imaju dovoljno rezervi energije kako bi roboti mogli preživjeti sedam do deset dana prije no što umru.

Znanstvenici su s odabirom šačice dizajna koje će izraditi u laboratoriju pričekali dok superračunalo nije izbacilo sto generacija. Potom su pomoću pinceta i alata za kauterizaciju oblikovali rane modele stanica kože i srca, preuzetih iz embrija afričkih pandžašica.

Svoje su kreacije nazvali ksenobotima, a rezultate istraživanja objavili u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, gdje su opisali kako su robote pustili u posudice s vodom kako bi stanice žabe održali na životu. Neki od njih kretali su se pravocrtno, dok su se drugi vrtili u krug ili se udružili s drugima.

Zasad su ksenoboti vrlo mali, ali znanstvenici ih planiraju povećati. Za njihovu izradu moguće je koristiti i krvne žile, živčani sustav i stanice zadužene za osjet kako bi dobili rudimentarne oči. Kad bi ih napravili od stanica sisavaca, mogli bi živjeti na suhom tlu.

Istraživanja u ovom smjeru razmjerno brzo mogu postati etički dvojbena. Buduće inačice mogu imati živčane sustave i kognitivne sposobnosti, što bi ih učinilo aktivnijim sudionicima u svijetu, piše Guardian.