Opasnost od nestanka prijeti Hutovu blatu u BiH, delti Neretve u Hrvatskoj, Morači i Tari u Crnoj Gori te Skadarskom jezeru na granici Crne Gore i Albanije. Ugroženi su i brojni kulturno-povijesni spomenici
Vodeća svjetska organizacije za zaštitu okoliša WWF upozorila je da će planirana izgradnja više od 500 novih hidroelektrana u regiji Dinarskog luka, koja se proteže na oko 100.000 kvadratnih kilometara na prostoru između Slovenije i Albanije, ugroziti bogatu biološku raznolikost zapadnog Balkana i, kako ističu, nekoliko iznimno vrijednih prirodnih područja, kao što su Park prirode Hutovo blato u Bosni i Hercegovini, delta Neretve u Hrvatskoj, rijeke Morača i Tara u Crnoj Gori, a time i Skadarsko jezero, najveće jezero na Balkanskom poluotoku, na granici između Crne Gore i Albanije, izvještava novinar Anadolu Agency.
Zato je WWF-ov Mediteranski program sa sjedištem u Rimu pokrenuo inicijativu za održivu hidroenergiju u Dinarskom luku kroz koju želi zaštiti najvažnija močvarna staništa, jezera i rijeke Dinarskog luka.
Ovi prirodni resursi, tvrde u WWF, zbog svoje bogate biološke raznolikosti spadaju u 200 najvažnijih ekoregija u svijetu. To je 'centar biološke raznolikosti u Europi' s velikim brojem endemskih vrsta riba i gmazova.
Prema riječima Bojana Stojanovića iz sektora za pitanje voda WWF-a, iako su formalno pod zaštitom, različiti pritisci od manjka vode, hidroenergetskih zahvata, onečišćenja, krivolova, manjka financija i lošeg upravljanja, doveli su u pitanje njihov dugoročni opstanak. S opasnostima koje prijete 'slatkovodnim biserima Dinarskom luku' upoznali su i europsku javnost.
'Dinarski luk europski je 'hotspot' endemskih slatkovodnih biljnih i životinjskih vrsta. Rijeke i močvarna područja, od kojih je 30 posto još uvijek gotovo netaknutih i u dobrom ekološkom stanju, od ključnog su značenja za ljude i prirodu – filtriraju vodu, nude prirodnu zaštitu od poplava, daju prirodne resurse i pružaju bogata staništa za ptice i ribe. Ovo rijetko naslijeđe mora biti zaštićeno od neodrživog razvoja', govori Stojanović za Anadolu Agency.
Irma Popović-Dujmović iz WWF-ovog Mediteranskog programa istakla je da mediteranske močvare kao što su Hutovo blato, delta Neretva te Skadarsko jezero predstavljaju 'srce života u Dinarskom luku' te pružaju idealne uvjete za brojne životinjske i biljne vrste koje ondje žive ili prezimljavaju.
Podsjećaju da je šira regija delte Neretve, koja obuhvaća Hutovo blato u BiH i deltu Neretve u Hrvatskoj, dom za 150 vrsta riba, od kojih je čak devet endemskih, a u cijelom ovom području dosad je identificirano najmanje 300 vrsta ptica. Močvare su ključne i za ptice selice, koje se tu zaustavljaju u vrijeme migracija kako bi se odmorile i nahranile.
'Razvojem hidroenergije na rijekama Neretvi i Trebišnjici u 60-im godinama prošlog stoljeća i izgradnjom 11 hidroelektrana došlo je do drastičnih promjena u slivu rijeke Neretve. Park prirode Hutovo blato, močvarno područje od iznimne vrijednosti u BiH, zaštićeno Ramsarskom konvencijom, već je pod velikim pritiskom zbog nedostatka vode zbog postojećeg sustava hidroelektrana u slivu Neretve i Trebišnjice i preusmjeravanja vode. Tako je danas očuvana samo jedna trećina njegove izvorne površine, dok će projektom 'Gornji horizonti' s četiri nove hidroelektrane biti preusmjerene dodatne količine vode iz sliva Neretve i Trebišnjice prema Dubrovniku i tamošnjoj hidroelektrani', podsjeća Stojanović.
Suša i nestanak poljoprivrede
Njegov kolega Zoran Mateljak iz WWF-ovog ureda u Mostaru navodi da je problematično to što projekt Gornji horizonti ne predviđa mjere za osiguranje dovoljne količine vode za različite korisnike u donjem toku.
'Posljedica bi moglo biti dodatno zaslanjenje delte i potpuni nestanak poljoprivredne proizvodnje u regiji, ali i presušivanje močvara i jednog od najvećih staništa ptica selica na Balkanu – Parka prirode Hutovo blato', upozorio je Zoran Mateljak.
Nadalje, iz WWF navode da u Crnoj Gori postoji veliki politički pritisak kako bi bila izgrađena hidroelektrana na Morači, najznačajnijoj rijeci u toj zemlji poslije Tare i jednoj od nekoliko preostalih slobodno tekućih rijeka u Europi.
Morača je, podsjećaju, i najveća pritoka Skadarskog jezera, najvećeg jezera na Balkanu i jednog od posljednjih močvarnih staništa na Jadranskoj obali u kojem godišnje prezimljava i do 150 tisuća migratornih ptica.
'Hidrocentrale na Morači baziraju na planovima starim 40 godina koji, ako se realizuju u trenutnom obliku, mogu dovesti prirodu, ljude i ekonomiju pod ozbiljan rizik. Izgradnjom vodnih akumulacija ozbiljno bi ugrozili lokalne ljude, poplavili vrstu značajnih kulturno-historijskih spomenika te ugrozili biosferu Skadarskog jezera, koje dobiva 60 posto vodenog kapaciteta od strane Morače', naglasila je Nataša Kovačević iz organizacije Green Home, Crna Gora, te dodala: 'I lokalna ribarska industrija dobila bi težak udarac, po našim izračunima čak 1,5 milijuna eura godišnje zbog manjeg ulova, a upitna je i sama isplativost hidrocentrala, što je pokazao i rezultat tendera prošle godine, na koji se nije prijavio nijedan investitor.'
Ističe se da močvare kao što su Hutovo blato i Skadarsko jezero nisu samo izuzetno važni prirodni rezervati, već da igraju vrlo važnu ulogu za lokalne zajednice nudeći zaštitu od poplava u nizvodnim područjima, pročišćavajući vodu i osiguravajući prihode lokalnom stanovništvu.
Uništenje manastira, crkava, kula i starih gradova
'Pored ugrožavanja prirodnih resursa, lokalno stanovništvo brine i zbog mogućeg uništenja kulturno-povijesnih spomenika (manastiri, crkve, kule i gradovi) koje su tu gradile civilizacije od Rimljana nadalje', upozoreno je.
Usprkos procesu približavanja standardima Europske unije, u WWF-u ističu da je proizvodnja energije na Balkanu u stvarnosti daleko od održive i transparentne.
'Postoje dobri primjeri koje možemo slijediti kako bi spriječiti dodatnu štetu koju bi loše planirani hidroenergetski projekti nanijeli najznačajnijim slatkovodnim ekosustavima u regiji Dinarskog luka. Poštovanje Europskih direktiva, uvažavanje znanstvenih saznanja i implementiranje modernih pristupa održive hidroenergije znatno bi smanjilo negativne utjecaje hidroenergije a u isto vrijeme omogućilo očuvanje ovog iznimnog europskog prirodnog nasljeđa', zaključio je Bojan Stojanović.