Dok neki upućeni stručnjaci, poput bivšeg dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Ivana Brlekovića, smatraju da nije potpuno realna brojka od gotovo 1,5 milijardu kuna igrača prodanih iz zagrebačkog Dinama jer u nju nisu uključene razne provizije, a drugi upozoravaju da treba voditi računa i o donedavno uobičajenim crnim fondovima raznih klubova i ozbiljnim sumnjama u kriminal i isisavanje novca, iz IJF-ovog istraživanja postale je jasna još najmanje jedna bitna činjenica. Autori novog Zakona o sportu bili su potpuno u pravu kada su propisali da svi klubovi ubuduće moraju podnositi jednake i detaljne financijske izvještaje, bez obzira na to jesu li registrirani kao udruge građana ili dionička društva.

'Poželjno je da imamo unificiran način izvještavanja radi usporedbe, ali i radi transparentnosti. Krajnje je vrijeme da poslovanje klubova postane pregledno jer se očito radi o tržišnim kategorijama; ako je danas moguće dobiti sve podatke o Manchesteru, nema razloga da to ne bude slučaj kod hrvatskih prvoligaša. Financijska izvješća i revizije klubova koji su dionička društva puno su detaljniji i opširniji i takva bi trebala biti sva ostala', kazao je za tportal Anto Bajo, koautor IJF-ovog dokumenta (s Markom Primorcem).

U izradi ovog dokumenta naišli su na niz prepreka upravo zbog neujednačenog knjigovodstva pa su kod udruga građana (prije svega Dinama) morali raditi prilagodbu bilance. Posao im je ponešto olakšan činjenicom da su od 2013. i tako organizirani klubovi ipak dužni podnositi barem općenita financijska izvješća, no to je opet otvorilo dilemu: na što Dinamo troši 6,5 milijuna kuna godišnjih 'donacija' i komu daje preko 10 milijuna kuna 'zajmova'? Autorima istraživanja podaci o tome ostali su nepoznati, ali i vrlo dvojbeni s obzirom na činjenicu da isti klub prima preko 20 milijuna kuna donacija iz zagrebačkog gradskog proračuna. Neobično im je i da isti klub obveze prema igračima koji nisu njihovi zaposlenici knjigovodstveno tretira kao 'materijalne rashode', nije im jasno kakva je struktura golemih 'ostalih prihoda' i upozoravaju da financijski izvještaji naprosto nisu transparentni.

Bez obzira na to, ovaj dokument trebao bi dati pravu sliku stanja nogometa u Hrvatskoj, zatražiti odgovore na brojna objektivna pitanja i izazvati ozbiljnu javnu raspravu o ustroju i financiranju', kaže Bajo. U Hrvatskoj je tek nedavno uvedena obveza klubovima ustrojenim kao udruge građana za plaćanje poreza, i to samo za dio poslovanja koji se tretira kao komercijalna djelatnost; znanstvenici IJF-a smatraju da je 'nažalost, ta odluka trebala biti donesena puno ranije'.

'Brojke potvrđuju da je Dinamo zasebna kategorija i stoga je zasebno i tretiran', objašnjava Anto Bajo. Iz njegova istraživanja to je potpuno jasno: osim što je ostvario najveći prihod i zaradu od prodaje igrača, isti klub je ujedno i najveći gubitaš (preko 90 milijuna  kuna u 2014. godini), godišnje troši gotovo jednako kao svi prvoligaši zajedno, ali je i uvjerljivo najzaduženiji. U 2014. dugovao je 167,2 milijuna kuna, odnosno sedam puta više nego godinu ranije - što se prije svega odnosi na kredite u bankama.

Pravi kuriozitet predstavlja njihovo otkriće da od svih prvoligaških klubova najzdravije pokazatelje kod zaduženosti ima Hajduk, koji je prije samo nekoliko godina bio na rubu propasti zbog nagomilanih dugova i kredita. U omjeru obveza i imovine splitski klub jedini ima koeficijent zaduženosti manji od preporučenih 0,5, a i struktura kapitala mu je vrlo povoljna - što znači da bi trebao imati najmanje poteškoća kod vraćanja obveza. Za ostale klubove Institut za javne financije preporučuje 'hitne intervencije u financijsko upravljanje' ako se želi osigurati kontinuitet njihova poslovanja. Drugim riječima, prezaduženi su 'čak i za liberalne financijske okvire' i sve je manje izgledno koliko će moći servisirati svoje dugove.

'Da, brojke pokazuju da je Hajduk danas puno manje zadužen od ostalih, to su jednostavno fakti', zaključuje Anto Bajo.