Politička kriza u Albaniji traje od početka godine kada je oporba demonstrativno napustila parlament zahtijevajući ostavku premijera Edija Rame. Čelnik najjače oporbene Demokratske stranke (PD), Lulzim Basha najavio je tom prilikom kako je opoziciji prvi cilj Ramina ostavka, a toj inicijativi odmah su se pridružili građani započevši prosvjede protiv vlade. Rama je nezadovoljnicima u razgovoru za državnu televiziju poručio kako nema namjeru dati ostavku.

U kojoj mjeri je oporba čvrsta u namjeri da sruši Ramu govori kako ona nije sudjelovala na lokalnim izborima 30. lipnja na kojima je svoje predstavnike kandidirala jedino Ramina vladajuća Socijalistička stranka Albanije (PS), dok je albanski predsjednik Ilir Meta ocijenio te izbore kao nelegitimne, zakazavši nove za 13. listopad ove godine.

Meta je, uz to, pozvao albansku oporbu na ujedinjenje i zajedničko sudjelovanje na predstojećim izborima na jesen, poručivši u četvrtak čelniku oporbene Demokratske stranke Lulzimu Bashi da slijedi primjer srpske oporbe koja je na izborima u rujnu 2000. godine srušila s vlasti Slobodana Miloševića, primoravajući ga na priznanje poraza.

''Da je oporba u Srbiji čekala da Milošević osudi Miloševića ili da on jamči poštene i demokratske izbore, on bi možda još uvijek bio na vlasti, ako ga ne bi izdalo srce. Ali, oporba je donijela pravu odluku – ujedinila se, suočila s njima i porazila ga. Nakon toga su mu stavljene lisice na ruke i doveden je u Haag. Znači, izbori su jedino rješenje za demokraciju i pravdu', poručio je Meta u četvrtak na društvenim mrežama.

Albanski predsjednik u nekoliko navrata je upozorio političke elite, ali i tamošnju javnost, kako postoji opasnost da zemlja krene prema nepredvidljivoj eskalaciji koja može izazvati nesagledive posljedice po nacionalnu stabilnost države.

'Ovo je prijetnja miru. Održavanje slobodnih izbora bez sudjelovanja oporbe krši određene ustavne principe, što kao predsjednik ne mogu dopustiti', izjavio je Meta, ne ostavši dužan niti oporbi koju je kritizirao zbog svoje tvrdoglavosti.

Upaljeni alarm

Kriza u jednoj od najnerazvijenijih europskih država upalila je alarm i u Strasbourgu pa su iz Vijeća Europe poručili kako se albanska oporba ne smije odreći mjesta u parlamentu te da je on u demokraciji glavno mjesto za državna politička pitanja. Europska unija je, pak, nešto manje zainteresirano potvrdila pravo albanskih građana na mirne prosvjede te očekivano osudila bilo kakvu retoriku političkih čelnika koja potiče na nasilje. Pritom su istaknuli politički dijalog kao jedino prihvatljivo sredstvo u rješenju političke krize.

Identično je reagirao i tiransko-drački nadbiskup George Frendo koji je ranije početkom godine u razgovoru za Radio Vatican naglasio kako je dijalog jedini put do pravednog rješenja političke krize u zemlji. Pritom je podsjetio da je sličnih napetosti bilo i ranije, dok je tamošnje političare upozorio kako bi trebali više brinuti o općem dobru, što prema njemu zahtijeva određenu žrtvu u borbi protiv korupcije.

Koliko je, pak, korupcija ušla u sve pore društva ponajbolje govori vijest da su prosvjedi u Albaniji započeli nakon što je izbio skandal za kojeg pojedini albanski političari tvrde da je 'nezamisliv čak i za balkanske standarde'. Riječ je, naime, o široko rasprostranjenoj kupnji glasova koju je vladajuća Socijalistička stranka provela putem lokalnih narkobosova, o čemu su izvještavali europski i američki mediji, a za što, prema navodima oporbe, postoji i dokumentacija u tužiteljstvu.

Posvemašnja korupcija, siromaštvo i masovne gospodarske prijevare izazvale su 1997. godine oružanu pobunu nakon razotkrivanja malverzacija u kojima su brojni Albanci izgubili svoje životne ušteđevine. U neredima koji su slijedili opljačkana su vojna skladišta iz kojih su odnesena oružja koja nikad nisu vraćena. Na vrhuncu krize, vlada je u potpunosti izgubila kontrolu nad dijelom teritorija. Ponovna uspostava poretka dogodila se tek nakon intervencije Ujedinjenih naroda i izvanrednih izbora, no dotad je u neredima i anarhiji živote izgubilo 2.000 Albanaca.

Najveća boljka regije

Početkom ožujka iste godine albanski političari formirali su Vladu nacionalne pomirbe koja je odredila održavanja parlamentarnih izbora pod međunarodnim monitoringom. Paralelno s izborima, održan je i referendum o tome žele li Albanci da njihova zemlja ponovno postane parlamentarna monarhija. Na izborima je pobijedila Socijalistička stranka, dok su građani odbacili ideju o obnovi kraljevstva.

Pojedini analitičari upozoravaju kako ne treba zanemariti mogućnost već viđenog scenarija iz 90-ih godina. Pritom ukazuju kako je predsjednik najveće oporbene stranke Basha sve više ohrabren velikim brojem prosvjednika na ulicama te da najavljuje nova još masovnija okupljanja protiv vlade koja je duboko uronila u klijentelizam, nepotizam, netransparentnost i teški kriminal. Korupcija kao najveća boljka regije nije iskorijenjena reformom pravosuđa pa se Albanija smatra najkorumpiranijom državom Starog kontinenta. Albanci, pak, svoju državu smatraju dobro uhodanim klijentelističkim aparatom kojem nije uopće za vjerovati.

Tirani ne vjeruje niti Europska unija, iako prosvjednici glasno zazivaju Albaniju koja će po svemu nalikovati na Europu. Tamošnji politički komentatori poput Vilme Filaj-Ballvora, urednice programa Deutsche Wellea na albanskom jeziku, ukazuju kako vodeći albanski političari ne namjeravaju nadvladati razlike u stajalištima i započeti dijalog. Štoviše, međusobno se optužuju za stanje u zemlji u kojoj je demokracija doživjela zastoj, pa samim time i svoje eurointegracije. Albanija je, valja podsjetiti, prošle godine propustila termin za ranije planirano otvaranje pristupnih pregovora s Europskom unijom, dok novi nisu ni na vidiku.

Svako novo odgađanje pregovora vlasti i oporbe, a time posljedično i pregovora s Bruxellesom, zaključuju dobri poznavatelji situacije, mogli bi biti pogubni po razvoj zemlje, ali i stabilnost regije koja s Tiranom dijeli neke od neuralgičnih problema.