Na jugu Europe posljednji lipanjski vikend protekao je u znaku kontroverznih izbora na kojima su građani Albanije trebali izabrati svoje predstavnike u tijela lokalne samouprave. Kandidati na glasačkim listićima najvećim su dijelom bili članovi vladajuće Socijalističke partije, uz tek nekolicinu predstavnika minornih stranaka. Glavna opozicijska Demokratska stranka, na čijem se čelu nalazi Lulzim Basha, bojkotirala je izbore, a to je bio samo još jedan znak otpora vladajućima u višemjesečnom sukobu albanske vlade i opozicije, koji još od veljače obilježavaju i ponekad nasilni prosvjedi.

Albanski predsjednik Ilir Meta, čiji je opoziv zatražio vođa socijalista i premijer Edi Rama, pokušao je odgoditi izbore, a kritičari smatraju da ih se teško može smatrati legalnima s obzirom na to da je glasačima nedostajalo pravog izbora među kandidatima. Albanska opozicija optužuje Ramu i socijaliste za ranije izborne prijevare i korupciju te za suradnju s organiziranim kriminalom i zbog toga već mjesecima traži raspisivanje prijevremenih općih izbora. Zastupnici Demokratske stranke još od veljače ne sudjeluju u radu parlamenta, no niti to nije omelo Ramu i njegove socijaliste koji su izborili četverogodišnji mandat na izborima 2017. godine.

Takva dugotrajna politička napetost, uz usporavanje europskog gospodarskog rasta, mogla bi imati 'negativan utjecaj' i na rast albanske ekonomije, priopćilo je u ponedjeljak albansko ministarstvo financija. 'Svaka politička tenzija ili bilo kakva druga napetost mora ostaviti traga na ekonomiji, a njen se utjecaj ne može izbjeći, posebno ako je ustrajna i ako eskalira', dodalo je ministarstvo čije riječi prenosi Reuters.

Dan nakon izbora objavljen je, naime, otrežnjujući podatak o kretanju albanske privrede. U prva tri mjeseca bruto domaći proizvod (BDP) bio je realno tek 2,2 posto viši nego u istom razdoblju lani. Ta je brojka bitno manja u odnosu na rast od četiri posto koji je, prema podacima Svjetske banke, u cijeloj prošloj godini ostvarila Albanija. Glavni poticaj ekonomiji lani je došao iz energetske industrije koja je, zahvaljujući obilnim kišama u prva tri tromjesečja, uspješno izvozila električnu energiju.

U prva tri mjeseca ove godine rast su generirali sektori trgovine, transporta, ugostiteljskih usluga, nekretnina i građevine. U albanskom ministarstvu financija nadaju se da će se u ostatku godine situacija popraviti i u energetici jer su kiše bile obilne i ovogodišnjeg proljeća. Među negativne utjecaje na gospodarstvo južnoeuropske države ubrojena je zabrana kockanja koja je stupila na snagu s početkom ove godine.

Potkraj 2018. albanski su zakonodavci donijeli zakon kojim su zabranjeni klađenje na sport i druge vrste kockanja kako bi se suzbila ta ovisnost te praksa namještanja rezultata u sportskim natjecanjima. Zabrana se odnosi na obične kladionice, male lokale s automatima na sreću te klađenje preko interneta, a iznimka su kasina u hotelima te nacionalna lutrija. Prema nekim procjenama, industrija kockanja u Albaniji je imala godišnji promet od 700 milijuna eura.

Veličinom otprilike polovice Hrvatske, Albanija broji oko 2,9 milijuna stanovnika s blagim godišnjim padom. BDP je lani iznosio nešto više od 15 milijardi dolara, dok je hrvatski bio četverostruko viši. Za razliku od naše domovine, čiju je ekonomiju obilježila višegodišnja recesija, Albanija je uspjela izbjeći gospodarski pad čak i neposredno nakon financijske i ekonomske krize krajem prošlog desetljeća te već 21 uzastopnu godinu ostvaruje rast. No od svjetske krize stope ekonomskog rasta ipak su nešto suzdržanije u odnosu na razdoblje prije toga, kad su redovito premašivale pet posto. Negativan ekonomski trend Albanija je posljednji put zabilježila još 1997. godine.

Politička kriza i njene moguće ekonomske posljedice otežavaju položaj Albanije u pokušaju da se približi članstvu, odnosno otvaranju pregovora o članstvu u Europskoj uniji. Pošteni i slobodni izbori, a oni održani proteklog vikenda teško se mogu smatrati takvima, jedan su od važnih kriterija koje treba ispuniti za članstvo u EU.

Albansku privredu karakterizira velik udio sive ekonomije, posebno u poljoprivredi, koja čini petinu ukupnog gospodarstva. Oko četvrtine ekonomije čini industrijski sektor dok preostalih nešto više od polovice pripada uslužnom sektoru, u kojem dominira turizam. Albaniju godišnje posjeti oko pet milijuna turista, a najviše ih dolazi iz susjednih Kosova, Sjeverne Makedonije, Grčke i Crne Gore te Italije.

Albanija je stoga i svojevrstan konkurent Hrvatskoj, a dvije su države lani ostvarile trgovinsku razmjenu u vrijednosti od osamdesetak milijuna dolara. Gotovo 90 posto toga odnosi se na hrvatski izvoz u Albaniju, u koju najviše izvozimo ribu, određene naftne derivate, kozmetiku te električne strojeve i opremu. Iz Albanije pak najviše uvozimo povrće poput rajčica i krastavaca te određene proizvode od aluminija, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. Prosječna bruto plaća u Albaniji u prvom tromjesečju iznosila je 422 eura, odnosno oko 3150 kuna.

Albaniju se u posljednja dva desetljeća veže i s visokom stopom organiziranog kriminala, posebno kao ulaznu europsku točku u krijumčarenju narkotika i oružja. Vlada Edija Rame u posljednjih nekoliko godina pogođena je nizom skandala zbog kojih su dva ministra unutarnjih poslova dali ostavke nakon sumnji u suradnju s organiziranim kriminalom. Početkom lipnja njemački list Bild objavio je snimljene telefonske razgovore, za koje se tvrdi da su se odvijali između krijumčara drogom i dužnosnika Socijalističke stranke. Glas koji je pripisan narkobossu Astritu Avdyliju traži da se njegov kandidat nađe na popisu kandidata stranke na izborima 2017., a zauzvrat bi se stranci osigurao veći odaziv birača. Spomenuti kandidat izabran je za zastupnika u parlamentu.

U drugom dijelu prošlog stoljeća Albanija je redovno služila kao europska ekonomska pošalica, a niti promjena režima devedesetih nije donijela ozbiljniji preokret u državi na ulasku u Jadransko more. Kao što smo naviknuli gledati i u domaćem teatru apsurda, neke navike se, izgleda, vrlo teško mijenjaju.