Kada dođete u dom zdravlja u Dugavama, u prizemlju, gdje su smještene ambulante obiteljske medicine, vidjet ćete natpis koji upućuje na to da je ambulanta za tražitelje međunarodne zaštite na prvom katu. Na prvom su katu ambulante dentalne medicine i među njima ta izdvojena za tražitelje međunarodne zaštite.

Čekaonica za sve ordinacije je jedna – otvoren, nepodijeljen prostor sa stolcima - osim za tu ordinaciju namijenjenu tražiteljima azila.

Za njih je označena zasebna čekaonica, stakleni kubus s vratima, odijeljen od ostatka čekaonice. Također, svi su zahodi u domu zdravlja uobičajeno podijeljeni na muške i ženske, no samo su za tražitelje azila označeni posebni zahodi.        

Dom zdravlja u Dugavama spada pod Dom zdravlja – centar, stoga smo pitali ravnateljicu Antoniju Balenović zbog čega je ta jedna ambulanta obiteljske medicine namijenjena samo tražiteljima međunarodne zaštite, koji inače borave u blizini, u prihvatilištu za tražitelje azila u Dugavama, odnosno zašto tražitelji azila ne mogu dobiti zdravstvenu uslugu u ostalim ambulantama obiteljske medicine, već je za njih potrebna posebna.

'Imamo 101 ambulantu obiteljske medicine i među njima tu jednu koja je uređena dodatno za tražitelje međunarodne zaštite, u kojoj moraju raditi liječnici koji se mogu sporazumjeti s pacijentima na nekom stranom jeziku', objasnila je Balenović, ne misleći pritom na neke od jezika koji su najčešći među tražiteljima međunarodne zaštite kao što su arapski, kurdski, farsi, paštu, perzijski, turski, već govori o poznavanju engleskog jezika. Na našu primjedbu da većina liječnika vjerojatno dovoljno poznaje engleski da se mogu sporazumjeti s pacijentima, odgovorila je: 'Ne, ne znaju svi liječnici engleski jezik, pogotovo ne tako dobro da bi se mogli sporazumjeti o medicinskim problemima.'

Ako je to razlog za zasebnu ambulantu, zbog čega tražitelji azila imaju posebno mjesto za čekanje?

'Uređena je dodatna čekaonica, ali ne moraju biti u toj čekaonici, nitko ih na to ne tjera. Nigdje ne piše da im je zabranjeno sjediti u zajedničkoj čekaonici, mogu slobodno sjesti gdje žele ili koristiti toalet koji žele. No čekaonica je zasebna jer su među njima vladale zarazne bolesti kao što su tuberkuloza i svrab, pa bismo mogli biti tuženi kada bi, recimo, netko tko ima tuberkulozu sjeo pokraj nekoga koga boli zub i zarazio ga.'

Pitali smo ravnateljicu događa li se da u zajedničku čekaonicu ambulanti obiteljske medicine sjedne netko od hrvatskih građana tko ima tuberkulozu ili neku drugu zaraznu bolest i dolazi na prvi pregled. 'Ljudi hodaju okolo, a da ni ne znaju koje bolesti imaju, no kako mi znamo da tražitelji međunarodne zaštite češće obolijevaju, dužni smo osigurati još jedno takvo mjesto za čekanje. Za ostale, obične ambulante obiteljske medicine ne osiguravaju se dodatne čekaonice za zaražene, već samo za pedijatrijski odjel, što je zakonska obaveza', odgovorila je Balenović te napomenula da je tražiteljima međunarodne zaštite zapravo 'pružen nadstandard jer se prije nego što je uređena ta ambulanta, zdravstvena skrb pružala u neadekvatnoj sobi u hotelu Porin gdje je prihvatilište za tražitelje azila, što nije odgovaralo zakonskim propozicijama za pružanje djelatnosti zdravstvene skrbi'.

Koliko je bilo slučajeva tuberkuloze i svraba među tražiteljima azila, ravnateljica nam nije znala reći jer zdravstvenu skrb, kako kaže, pružaju i neke međunarodne organizacije koje ne prosljeđuju podatke pa statistika nije cjelovita. 'Pogrešno je zaključiti da su toaleti i čekaonica označeni za potrebe razdvajanja korisnika zbog diskriminacije, nego upravo suprotno – da bi mogli učinkovitije koristiti dostupne sadržaje prema svojim potrebama', naglasila je ravnateljica Balenović.    

Za komentar smo pitali i Asju Korbar iz udruge Are you Syrious, koja pruža podršku izbjeglicama: 'Smatramo da je samo pružanje zdravstvene skrbi u Domu zdravlja svakako potreban preduvjet u smislu pristupa tražitelja azila zdravstvenoj skrbi u Hrvatskoj i vjerojatno predstavlja iskorak u smislu zakonski predviđenog minimuma, no istovremeno je prilično daleko od principa jednakosti tražitelja azila u odnosu na ostale građane Republike Hrvatske. Pritom ne ulazimo u pitanje kvalitete pružene usluge, već isključivo u način organizacije usluge. Dokle god se pred ordinacijom nalaze natpisi poput 'Čekaona za tražitelje azila – waiting room' ili 'WC – za tražitelje međunarodne zaštite', a za to ne postoje ni medicinski niti tehnički razlozi, smatramo da se radi o sistemskoj segregaciji, odnosno opresiji.'

Posebno diskriminirajućim i opasnim smatra implikaciju takvih natpisa i uputa koje, smatra Korbar, vode segregaciji, a ta je da su tražitelji azila i izbjeglice osobe koje šire zaraze i mogu ugroziti ostalo stanovništvo. Stoga je ukazala na to da je, prema saznanjima udruge Are you Syrious, broj slučajeva zaraznih osoba među tražiteljima azila minimalan te da nikada do sada prisustvo tražitelja azila u Hrvatskoj nije uzrokovalo epidemije. 'Svaki tražitelj azila kod dolaska u prihvatilište prolazi prvi liječnički pregled upravo s ciljem identifikacije, odnosno prevencije zaraznih bolesti', pojasnila je Korbar te istaknula da je najopasnija zapravo neosjetljivost ustanove koja bi trebala služiti svakom ljudskom biću, na sramotni dio ljudske prošlosti – segregaciju manjina i nemoćnih.

'Znači li to da bi djecu iz Porina trebalo stavljati u posebne škole i razredne odjele ili ograničiti kretanje izbjeglica po Zagrebu, jer unaprijed neutemeljeno pretpostavljamo da bi nas mogli ugroziti? Bismo li toj listi onda polako počeli dodavati i ljude koji žive u siromaštvu i vlazi? Odrasle i djecu koji su zbog različitih životnih okolnosti izgubili ili nikada nisu ni imali pristup zdravstvenoj skrbi pa tako ni cjepivu protiv zaraznih bolesti? I gdje je onda tome kraj?' zapitala se Asja Korbar.

*Tekst je dio serijala o diskriminaciji u sklopu projekta 'Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj' koji provodi Centar za mirovne studije kao dio programa Glavne uprave za pravosuđe i potrošače – programa o pravima, jednakosti i građanstvu 2014. – 2020. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Centra za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije i Ureda za udruge Vlade RH.