Na udaru najžešćih kritika našao se američki zubar Walter James Palmer koji je uz pomoć lokalnog profesionalnog lovca i vlasnika obližnje farme Antoinette plijenom izmamio lava iz sigurnosti parka na privatni posjed i potom ga ustrijelio. Mučenje i progon životinje trajali su gotovo dva dana. Palmer ga je prvo ranio lukom i strijelom, no ozlijeđeni je ljepotan ipak uspio pobjeći. Lovačka skupina ga je nakon 40 sati potjere konačno uspjela pronaći. Izmrcvarena, nesretna životinja dokrajčena je puškom. Glava joj je odrubljena, a koža oguljena za potrebe izrade trofeja. Leš je pronađen tek nekoliko dana nakon ubojstva.

Suradnici u lovu koje je Palmer angažirao i platio im oko 50.000 dolara uhićeni su jer nisu imali potrebne dozvole. Protiv njih su podignute tužbe, a za djelo za koje se terete mogli bi dobiti do 15 godina zatvora. Vlasti u Zimbabveu najavile su da bi tužba za krivolov mogla biti pokrenuta i protiv Palmera, no on uporno tvrdi da se oslanjao na stručno vodstvo svojih domaćih pomagača te da do kraja potjere nije imao pojma da je Cecile bio zaštićen i označen GPS-om.

Cecile je bio najpoznatiji i najvoljeniji lav Zimbabvea koji je državi godišnje donosio milijune dolara od turizma. Čuvari parka kažu da je bio prekrasna životinja koja nikada nije stvarala nikakve probleme. Bio je dio istraživačkog programa britanskog sveučilišta Oxford pokrenutog 1999.

Da stvar bude strašnija, menadžeri nacionalnog parka očekuju da će lav koji će u čoporu zamijeniti 13-godišnjeg Cecila sada ubiti šest njegovih mladunaca kako bi ih zamijenio svojima.

Nije mu prvi prekršaj

Nakon što je pravi ubojica lava otkriven, na adresu Palmera i njegove privatne prakse počele su stizati brojne poruke kritika, zgražanja i prijetnji. U srijedu su vrata njegove klinike u Bloomingtonu u Minnesoti bila zatvorena, kao i njegova službena internetska stranica.

Pod pritiskom javnosti Palmer se konačno danas ispričao.

'Ponavljam, duboko žalim što je aktivnost koju volim i prakticiram odgovorno i legalno završila smrću ovog lava', rekao je objasnivši kako je bio uvjeren da su njegovi vodiči ishodili sve potrebne dozvole.

Palmeru ovo nije prvi incident povezan s lovom. Prema pisanju New York Timesa, on je naučio gađati lukom i strijelom još sa pet godina. Do danas je već ubio sve osim jedne životinje s dugog popisa lovačkog kluba Pope and Young. Kako ističe američki list, lovci lukom i strijelom vrlo su ponosni na svoj 'sport' jer smatraju da zahtijeva više vještine i hrabrosti budući da ih stavlja u ravnopravniji položaj u odnosu na dvilje životinje.

Palmer je na sudu 2008. godine priznao krivnju zbog toga što je federalnim lovočuvarima dao lažne informacije o lokaciji u Wisconsinu na kojoj je ubio crnog medvjeda.

Zašto se lov na ugrožene vrste ne može zabraniti?

Na stranici zubara, nedugo nakon što je identificiran, osvanule su brojne žestoke kritike i osude, čime je još jednom potvrđena činjenica da je nedolično ponašanje u umreženom svijetu sve teže sakriti.

'Bio je ljubazan i brižan, no ja sam izuzetno zahvalan što NIJE UBIO MENE KAO ŠTO JE UBIO TOG ZAŠTIĆENOG LAVA', napisao je jedan komentator.

'Tko god posjeti ovu privatnu kliniku, neizravno podržava ilegalan i prijezira vrijedan krivolov ugroženih životinja', piše drugi.

Nakon ubojstva Cecilea brojni su aktivisti i borci za zaštitu životinja u medijima i na društvenim stranicama ponovno pozvali na potpunu zabranu ubijanja ugroženih vrsta. U tom pogledu posljednjih godina bilježe se neki pozitivni pomaci iako ih malo tko smatra dovoljno brzima i učinkovitima. Primjerice kompanija Emirates Airlines nedavno je zabranila svaku mogućnost prijevoza lovačkih trofeja na njezinim zrakoplovima. U Europskoj uniji i SAD-u pripremaju se uredbe kojima bi se lavovi proglasili ugroženim životinjama, što znači da bi dopremanje njihovih trofeja na teritorije tih država bilo zabranjeno. Takvi zakoni smanjili bi draž lova jer su trofeji lovcima vrlo važan dokaz njihove vještine i hrabrosti.

No, nažalost, potpunu zabranu lova teško je provesti u praksi u svim zemljama jer se brojni parkovi održavaju na životu zahvaljujući skupim dozvolama za odstrel. Na sličan način funkcioniraju i neka lovna gospodarstva u Hrvatskoj, a u njima također stradavaju brojne ugrožene vrste poput risova.

Prije stotinjak godina u Africi je živjelo oko 200.000 lavova. Danas ih ima manje od 30.000 i smatraju se ugroženima.