Iako je prva polovica 20. stoljeća bila traumatična za mnoge države, jedna od onih koje su u svemu tome prilično loše prošle svakako je Austrija. Na početku stoljeća ona je još uvijek bila koliko-toliko moćna monarhija Habsburgovaca, a Beč glavni grad desetina milijuna ljudi i skoro cijele srednje i istočne Europe, pa tako i ovdašnjih prostora. Sto godina kasnije, Austrija i Hrvatska bit će, barem formalno, ravnopravne članice europske obitelji kojom se upravlja iz – Bruxellesa. Sredinom stoljeća Austrija je pak bila jedna od malih europskih država, pod stranom okupacijom i bez ikakvog utjecaja i moći. Beč je pak bio skoro sravnjen sa zemljom u Drugom svjetskom ratu, o čemu svjedoči i klasični film 'Treći čovjek' snimljen u tom gradu 1949.

Austro-Ugarska je nestala u vihoru Prvog svjetskog rata, čiji je početak i sama (ali ne jedina!) zakuhala, dok je njena sljedbenica Austrija progutana tzv. Anschlussom 1938. godine u Hitlerovu nacističku Njemačku. Riječ je o događaju koji će kasnije izazivati duboke podjele u austrijskom društvu, pa će tako konzervativci govoriti da je 'Austrija prva Hitlerova žrtva', dok će ljevičari tvrditi da je 'prva Hitlerova saveznica'. Sve će to konačno eksplodirati sredinom osamdesetih godina, kada za predsjednika bude izabran Kurt Waldheim, časnik njemačke vojske koji je tijekom Drugog svjetskog rata 'ordinirao', između ostalog, po Bosni i Hercegovini, da bi kasnije falsificirao i nijekao nacističke mrlje na svojoj biografiji. O tome kako su se Austrijanci desetljećima odnosili prema svojoj prošlosti u vrijeme nacizma svjedoči i ona poznata šala – uspjeli su uvjeriti svijet da je Hitler (rođen u austrijskoj provinciji, gradiću Braunauu) Nijemac, a Beethoven (rođen u Bonnu) Austrijanac.

No zato je druga polovica 20. stoljeća ispala prilično dobra za Austriju. Ustanovljena je republika, kojom su desetljećima manje-više vladale velike koalicije, koje su uspostavile društveni konsenzus oko većine pitanja, ali i na kraju omogućile dosta korupcijskih skandala, s obzirom da se državne i partijske strukture nisu baš dovoljno 'provjetravale'. Istovremeno je Austrija ekonomski napredovala te se njeni stanovnici – među kojima je i dosta stranaca – mogu pohvaliti dobrim standardom života i funkcionalnom socijalnom državom. Od brojnih kancelara koji su vladali austrijom dvojica su ostavila najveći pečat – prvo socijalist Bruno Kreisky, a kasnije konzervativac Wolfgang Schuessel, koji je prekinuo tradiciju velike koalicije i u vladu pozvao ekstremne desničare iz Slobodarske stranke, zbog čega je Austrija početkom 2000. nekoliko mjeseci bila pod sankcijama Europske unije. Inače, treba spomenuti da je Austrija jedna od novijih članica te je EU pristupila tek 1995, dok NATO savezu nije, jer je vojno neutralna, što je naslijeđe iz vremena Hladnog rata.

U kulturnom smislu Beč se nikad nije vratio na pozicije koje je imao za vrijeme Habsburške Monarhije, ali je austrijska kultura i dalje ostala svjetski relevantna, o čemu primjerice svjedoči Nobelova nagrada za književnost velikoj i nemilosrdnoj spisateljici Elfriede Jelinek, kao i sve Zlatne palme koje je u Cannesu dobio redatelj Michael Haneke. Austrija je i velika sportska nacija kada je riječ o zimskim sportovima, napose skijanju, a od brojnih skijaških zvijezda vjerojatno je najpoznatiji Herman Maier iliti Herminator, kako su ga u Austriji prozvali. A iz Austrije porijeklom je i filmski Terminator Arnold Schwarzenegger, kojemu je u čast nazvan nogometni stadion u Grazu. Jedan od austrijskih sportskih heroja je i vozač Formule 1 Niki Lauda, koji je kasnije postao uspješan biznismen.

Odnosi između Austrije i Hrvatske imaju višestoljetnu povijest, koja se kretala od zavjere Zrinskih i Frankopana protiv bečkog cara pa sve do toga da je austrijska diplomacija početkom devedesetih odigrala ključnu ulogu u međunarodnom priznanju Hrvatske, zbog čega je tadašnji ministar vanjskih poslova heroj u nas – po njemu je nedavno nazvana i biblioteka u Zadru. Poslovne veze Austrije i Hrvatske su također snažne, a nije ih poremetio ni skandal oko bankrota koruške Hypo banke, koja je svoje sumnjive poslove vodila i u Hrvatskoj. O tome se skandalu već godina detaljno piše u medijima njemačkog govornog područja, pa i u hrvatskima, te nema smisla ponavljati sve detalje, no vrijedi upozoriti kako je i on rezultat prevelike povezanosti biznisa i politike, u ovom slučaju pokojnog ultradesničara Joerga Haidera, koji je godinama bio gazda u Koruškoj.