Prezime je prema rječniku Vladimira Anića iz 2003. godine 'nasljedno obiteljsko ime ili ono koje se dobrovoljno stječe udajom'.

Najčešće prezime u Hrvatskoj je Horvat, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku, temeljenim na popisu iz 2021., nosi ga čak 19.705 ljudi.

Na drugom je mjestu Kovačević, koje ima 13.352 ljudi, a slijedi ga Babić s 11.319 ljudi.

Negdje sam pročitao da su hrvatska prezimena među najstarijima na svijetu. Je li to točno?

Hrvatska su prezimena uistinu među najstarijim zabilježenim prezimenima na svijetu. Prva su zapisana koncem XI. stoljeća, nešto malo poslije prvih talijanskih, francuskih i katalonskih prezimena, malo prije prvih engleskih, a stoljećima prije prvih ruskih ili islandskih. To dugujemo ponajprije razvijenoj notarskoj službi u priobalnim gradovima, osobito razvijenoj nakon donošenja različitih statuta u primorskim gradovima poput Korčule, Dubrovnika, Splita, Šibenika, Kotora, Budve i Bara te otoka poput Hvara, Brača, Cresa i Paga.

Zašto uopće imamo prezimena?

Razlozi za uvođenje prezimena i iz današnje su perspektive razumljivi: trebalo je urediti popise obveznika za raznorazne namete, popisati zemljišta i one kojih ih obrađuju. Ako bacite oko, primjerice, na pelješki zemljišnik iz XIV. stoljeća, uistinu se zapitate kako danas, uz toliki tehnološki napredak, imamo toliko divlje gradnje, a kad pogledate popis mletačkih obveznika za galiju na Braču, upitate se kako je moguće da ne možemo srediti biračke popise.

Spominjete primorske gradove i otoke. Kad se prezimena pojavljuju u kontinentalnoj Hrvatskoj?

Postupak poprezimenjavanja nije u svim krajevima tekao jednakom brzinom. Nakon što se u primorskim krajevima počeo ustaljivati od XII. stoljeća, u kopnenim se hrvatskim krajevima nastanak prezimena povezuje s nastankom urbara u XIV. stoljeću, a istodobno se prezimena, ponajprije pod utjecajem Dubrovačke Republike, šire u Humu i Podrinju (dakle u današnjem istočnom dijelu Bosne i Hercegovine), kao i na dubrovačke kolonije u današnjem Sandžaku u Srbiji i Crnoj Gori te na Kosovu. Dubrovačka Republika tako je utjecala i na razvoj srpskoga prezimenskog fonda jer su se izvan područja dubrovačkih kolonija u srednjovjekovnoj Srbiji stanovnici popisivali samo osobnim imenima, o čemu svjedoče Dečanske hrisovulje iz XIV. stoljeća. Hrvati su ujedno jedini narod u Bosni i Hercegovini koji je zahvaljujući matičnim knjigama (koje se vode od XVI. stoljeća) u kontinuitetu imao prezimena jer su u osmanlijskim popisima navođena samo osobna imena i imena oca (tu imamo zanimljivih primjera, poput Ahmet, sin Ivanov, koji svjedoče o tijeku islamizacije).

Kako najčešće nastaju prezimena?

Prezimena nastaju na četiri načina. Mogu nastati od osobnih imena (npr. od prezimena Marko nastalo je prezime Marković), nadimaka (npr. od pridjeva debeo nastaje prezime Debeljuh), naziva zanimanja (kovačko je zanimanje motiviralo hrvatska prezimena Kovač, Kovačević i Kovačić, ali i prezimena kao što su Šmit, Fabris i Ferri, Kovaržik, Kovalenko te Kuznjecov njemačkog, talijanskog, češkog, ukrajinskog i ruskog podrijetla, koja nose hrvatski građani) te prema podrijetlu prvotnih nositelja (npr. prezime Horvat ima najviše nositelja u Hrvatskoj i Slovačkoj te je drugo po broju nositelja u Sloveniji i Mađarskoj, što upućuje na velike valove iseljavanja Hrvata u istočne krajeve; zabilježeno je također prezime Katelan, koje upućuje na Katalonce, Ugrin na Mađare, Švab na Nijemce, Vlah na Vlahe, Kranjec i Kranjac na Slovence itd.).

Koja su od najstarijih prezimena još uvijek živa?

Mnoga su od prvotno potvrđenih prezimena danas u uporabi. Primjerice, još su od XII. i XIII. stoljeća neprekinuto potvrđena prezimena kao što su Abramović, Antunović, Filipović, Lopašić, Pavlović, Žanić, ali i Močibob. U istočnoj Hercegovini od XIII. stoljeća zabilježena su hrvatska prezimena Martić i Žilić, na Braču Damjanović, u Boki kotorskoj Pasković, Radomir(i) itd. Kolega Branimir Brgles, koji se bavi okolicom Zagreba, navodi da se još od razdoblja prije osmanlijske najezde u Prigorju spominje prezime Debogović. U zagrebačkoj su okolici vrlo rano bila potvrđena prezimena potvrđena osobnim imenom Vuk (npr. Vuk, Vuković), što opovrgava mišljenje da se to ime nadijevalo isključivo u dinarskim krajevima. Ukratko, otvorite li bilo koji stari hrvatski dokument, vrlo je velika vjerojatnost da ćete naići na neko prezime koje i danas postoji. Pitanje je samo ima li i danas njegovih nositelja u krajevima u kojima su prvi put potvrđena.

Većina hrvatskih prezimena završava na -ić, ali ima ih i sa završetkom -ec ili -as. Govori li nam to nešto o našim korijenima?

Prezimena su vrlo često odraz različitih hrvatskih narječja i govora. Neka od njih mogu izazvati i male jezične nedoumice. Tako u prezimena kao što su Gubec, Posavec, Putanec, Sremec, Šodec, Vrhovec, tvorenih sufiksom -ec, genitiv glasi Gupca, Posavca, Putanca, Sremca, Šodca, Vrhovca (e ispada), a u prezimena Brabec, Crnec, Hitrec, Nemec, Zebec genitiv glasi Brabeca, Crneca, Hitreca, Nemeca, Zebeca (e ostaje). Prezimena na -ec upućuju na moguće kajkavsko podrijetlo prvotnih nositelja, a to što postoje i na Banovini i u Slavoniji potvrđuje dijalektološke teze o tome da su ti krajevi nekoć bili kajkavski. Općenito je na kajkavskom području više prezimena koja su nastala prema podrijetlu prvotnih nositelja (npr. Prosinečki od Prosinec, Slunjski od Slunj), a prezimena na -ić najčešća su u Dinaridima.

Imamo i velik broj prezimena u kojima se vide strani utjecaji.

To je točno. Iz hrvatskih prezimena razabiru se i različiti jezični kontakti, stoga je logično da je uz more najviše prezimena romanskog postanja (npr. Gvardiol od guardare - čuvati), u dalmatinskom zaleđu, Lici te Bosni i Hercegovini prezimena turskog (npr. Amižić od tur. amidža - stric; mnogo ih je i od različitih muslimanskih imena, npr. Asanović od Hasan, Mamut od Mahmud), u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj prezimena mađarskog (npr. Fodor - kudrav, Šerfezi - pivovar) ili njemačkog postanja (npr. Glaser je staklar, Šoštar cipelar, a Štibler poreznik). Ukratko, nema čega nema.

Tko ima najneobičnija prezimena? Slavonci, Dalmatinci ili možda Zagorci?

U pogledu neobičnosti prezimena mediteranski i submediteranski pojas definitivno ima primat. Još se u najstarijim vrelima pronađu prezimena kao što je Praznivreća (svojevrstan pljačkaški šegrt), Prdibobica (nekoć je bilo poželjno puštati vjetrove nakon jela)… Pokojni mi je otac vrlo rado prepričavao zgodu o susretu Bevande i Kvasine, a koji jedan drugomu nisu vjerovali da se tako prezivaju. Kako je izgledao susret Šupčića i Guzine ili Tovarca i Kenjčevića, teško mi je i zamisliti, a krade li Bitanga Lešine, trebalo bi upitati Imoćane. Proučavajući povijest Neretvanske krajine, saznao sam da su se na imanje Kajmakovića doselili Skorupovići, u Metkoviću je bilo Gulišija (gule vratove), a Koljbabića (kolju babe) imate i danas, s time da nedaleko od njih žive Mučibabići. Zavirivši u konavoske matice, nasmijalo me prezime Penisović. Na Pelješcu i oko njega ima i Krtica i Kunica, a najbolje se rashlađujete uz Hladile. Ako odete na Banovinu, vrlo biste lako mogli naletjeti na Drakule i Drakuliće, a u Hercegovini na Vištice. Od Skadra do Zadra muče nas Zloglasi i Stovrazi.

Iz Dalmacije sam, tamo stvarno ima čudnih prezimena.

Dalmatinci su bili iznimno blagoglagoljivi bilo da su 'klokotali' i 'romorili', poput Brbića i Brbora te Rumora, glasali se poput domaćih životinja kao Bekavci, naklapali poput Ćapeta, 'labrali' poput Labrovića, vagali svaku riječ poput Pedića, Pedisića i Pedišića, proizvodili bujice riječi poput Pleština ili verbalno napadali poput Tafra, a zborili su i na stranim jezicima poput Kelama (tur. kelam - govor, besjeda). Da u svakom žitu ima kukolja, potvrđuju šutljivi Tutavci. Dalmatinci usto vole izigravati negativce (Baraba, Buterin < buter/butor - hrđa; Huljev i Huljić < hulja, Škifić < tal. schifo - gad ili škifož - nervozan; Škoda). U Glavskoj, posljednjem selu koje pripada Federaciji BiH, upoznao sam Šupljeglave, a nešto malo sjevernije od njih Zaklane. Košarku godinama igram sa Željkom Bzikom, čije se prezime dovodi u vezu s jednim od naziva koji označuje bazgu. Hrvati iz Bara s okolicom (odakle potječu i zadarski Arbanasi) nose prezimena u kojima se sažima osobno ime nositelja i ime njegova oca, pa je Marvučić Marko Vukov, Nikpalj Niko Pavlov itd. Ukratko, primjeri se samo nižu.

Čini se da su se naši preci voljeli šaliti na svoj račun.

Naša su prezimena počesto odrazom kulture koju bismo iz današnje perspektive mogli nazvati politički nekorektnom, ali kulturom u kojoj ljudi nisu bili toliko osjetljivi te su se znali nasmijati i na svoj i na tuđi račun. Danas se ljudi na tumačenja tih prezimena uglavnom ljute, a nekoć su se smijali i dodavali svoje primjere.

Povećava li se još uvijek fond hrvatskih prezimena?

Broj im se povećava ponajviše zbog toga što sve veći broj žena nosi dvostruka prezimena, a bit će toga i zbog doseljavanja. Tako su se kineska prezimena Zhang i Wang raširila neretvanskom Općinom Slivno. Promjena vrlo često ima u nositelja 'nezgodnih prezimena', no možda je ovdje bolje takve primjere ne navoditi kako i vas i mene ne bi tužili, ali i da ne bismo dodatno traumatizirali njihove nositelje.

U superizbornoj smo godini i od politike ne možemo pobjeći. Što nam govore prezimena viđenijih političara, Plenkovića, Milanovića, Grbina…?

Prezime Plenković izvodi se iz riječi 'plenka' - cijep, kalem - što bi, da se malo poigramo, moglo značiti da bi predsjednik Vlade morao lako 'pripitomiti' koalicijske partnere i protivnike, no problem mu je definitivno u tome što se na drugoj strani političkog spektra nalazi predsjednik Milanović, a koji svakom suparniku vraća milo za drago (osobno ime Milan dolazi od pridjeva 'mio'). Prezime Grbin dovodi se u vezu s 'grba', a bome mu je i poprilično 'grbavo' ovih dana biti na vjetrometini između dvaju brda. Mario Radić, sudeći po prezimenu, morao bi rado obavljati svoje dužnosti, a prezime Benčić potječe od imena Benko (usp. Benedikt) i značilo bi blagoslovljen, posvećen. Je li blagoslov upravljati Zagrebom, zacijelo se pita zagrebački gradonačelnik Tomašević, čije se ime može dovesti u vezu s narodnim imenom Tomislav (što bi značilo da svjesno zatomljuje slavu) ili kršćanskim Toma (koliko mi je poznato, nema brata blizanca). Moj sugrađanin Nikola Grmoja duguje prezime podrijetlu svojih predaka iz Crvenog Grma, naselja kod Ljubuškog, a neki predak vukovarskog gradonačelnika propustio je platiti neku globu, tj. penu. Je li istina voda duboka, trebao bi znati Ivica Puljak jer u Imotskoj krajini, odakle potječe, glagol 'puljkati' znači pomalo zahvaćati vodu.