Kada su se u obiteljskim domovima pojavili prvi TV prijemnici, ljudi su se okupljali i u čudu satima gledali u čarobne kutije. No, s pojavom prvih filmova koji su prikazivali nasilje televizija se ubrzo prometnula u glavnog krivca za sve nedaće u društvu. Rani istraživači vjerovali su u takozvanu 'teoriju igle' prema kojoj su gledatelji bez razmišljanja prihvaćali sve što im se serviralo putem TV-a.

Danas su takve teorije u potpunosti smiješne, a kasnija i ozbiljnija istraživanja ne samo da su pokazala da nasilni filmovi ne generiraju nasilje u stvarnom životu već potpuno suprotno – kod ljudi produbljuju osjećaj suosjećanja sa žrtvama.

Danas više nitko ne povezuje nasilje u stvarnom svijetu i na TV ekranima ili kino platnima. Već jedno dulje razdoblje tu su ulogu preuzele video-igre. Iako su brojna istraživanja isključila bilo kakvu vezu između nasilja i video-igara, mediji i dalje senzacionalistički prenose kako je optuženi za xyz djelo bio strastveni obožavatelj Grand Theft Auta ili Postala.

Nakon recentnih pokolja u SAD-u opet se pokrenula javna rasprava o štetnom utjecaju video igara na ponašanje ljudi, ponajviše djece. Povodom toga i predsjednik SAD-a Barack Obama od Kongresa je zatražio da se odobri plan prema kojemu bi se s desetak milijuna dolara istraživao utjecaj vizualnih medija na negativno ponašanje ljudi, a dio toga odnositi će se upravo i na video-igre.

S jedne strane suludo je trošiti toliki novac na nešto što je već nekoliko puta provjeravano i dokazano, no s druge strane – možda se nakon istraživanja financiranog od strane vlasti SAD-a napokon skine stigma s video igara.