'Prijedlog Statuta sadrži niz pogrešaka, proturječnosti i nepreciznosti, a i donesen je s figom u džepu. Srpskoj manjini daje neka prava koja prije nije imala, a onda joj otežava ostvarenje tih prava. Mi sada u Vukovaru imamo više ćirilice u javnoj uporabi nego što smo ikad imali, premda je određeno da se na gradske ustanove, poduzeća, ulice i trgove do daljnjega na stavljaju ploče s ćiriličnim natpisima. Građani sada od Grada, Ureda gradonačelnika i gradskih odjela mogu tražiti sve akte pisane na srpskom jeziku i ćirilici, jer je Ustavni sud tako naložio. Istodobno, to se ograničava obvezom podnošenja pisanog zahtjeva koji se mora taksirati s 20 kuna pa onda platiti još 20 kuna za traženi akt. Čemu to, kada zakon određuje da se građanin samo treba očitovati na kojem jeziku i pismu želi komunicirati, pa mu se na temelju službene zabilješke na tome jeziku izdaju dokumenti', ustvrđuje Bošnjak.

Može, dakle ne mora!

Analizirajući tekst novog Statuta, Bošnjak već u prvom članku uočava relativiziranje prava srpske nacionalne manjine. Ondje, naime, stoji da se 'u Vukovaru u službenu uporabu može uvesti drugi jezik i pismo pod uvjetima propisanim zakonom'. Pojam 'može' podrazumijeva da se i 'ne mora', pa se pita zašto autori izmjena Statuta, ako su željeli biti jasni i precizni, nisu napisali da je osim hrvatskog jezika i latiničnog pisma, u službenoj uporabi i srpski jezik i ćirilično pismo? Smatra da očito za to nisu imali hrabrosti. Prema udjelu u broju stanovnika u Vukovaru, utvrđenom posljednjim popisom stanovništva 2011. godine, srpska manjina na to ima zakonsko pravo.

'Gradski statut ne bi smio biti proturječan, a već u drugom stavku stoji da se pripadnicima nacionalnih manjina u gradu Vukovaru jamče sva prava zajamčena Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjima. Kako se jamče, kada u prvom članku stoji da im se pravo na jezik i pismo može uvesti?' pita se Goran Bošnjak.

Podsjeća kako je 2009. godine Gradsko vijeće, u kojem su HDZ i SDSS radi stvaranja većine ušli u koaliciju, pripadnicima srpske manjine dalo mnogo veća prava nego što su imali po zakonu, jer tada nije bila utvrđena njihova više nego trećinska zastupljenost u broju stanovnika.

'Tada im je dano i pravo ravnomjerne zastupljenosti u skupštinama trgovačkih društava i upravnim vijećima ustanova u vlasništvu Grada. Sada su dva članka Statuta koja to utvrđuju obrisana, zbog čega svatko može reći kako se Srbima u Vukovaru prava smanjuju. Ako smo 2009. uveli nešto što ni zakon nije tražio, zašto sada, kada po Ustavnom zakonu trebamo propisati i dodatna prava, to ukidamo? Tako
smo Republici Srbiji samo pružili argumente za optužbe da se u Hrvatskoj Srbima smanjuju prava. A ona su, na neki način, čak i veća!'

Vijećnici nadziru građane

Izmjenama Statuta pripadnici srpske manjine dobili su veća pojedinačna prava, ali kolektivna su im smanjena. S obzirom na obveze zaštite njihovih manjinskih ustavnih i zakonskih prava, na što je Gradsko vijeće upozorio i Ustavni sud, u Status su uveli obvezu da svake, a najmanje svake dvije godine, u listopadu raspravljaju o stupnju dosegnute razine razumijevanja, suradnje i tolerancije između manjina i većinskog hrvatskog stanovništva. Na temelju procjene Vijeća o unaprijeđenosti odnosa razmatrat će mogućnost dodjele novih prava srpskoj manjini iz tzv. kataloga prava.

'Kakav katalog prava? Čemu svake godine podizati tenzije? Ne znam o čemu ćemo mi vijećnici raspravljati, kada nemamo nikakve opipljive elemente na osnovu kojih ćemo procjenjivati jesu li se popravili međunacionalni odnosi. Mi ćemo, dakle, kao vijećnici ocjenjivati građane, umjesto da oni ocjenjuju naš rad', čudi se Goran Bošnjak usvojenoj normi.

Novom Statutu predbacuje se i što na pojedinim mjestima govori samo o pravu na uporabu jezika, ne i pisma, premda jezik i pismo uvijek idu skupa kada je riječ o manjinskim pravima.

'Nezakonito je i što Statut regulira da se manjinska prava odnose na srpsku manjinu koja živi na području grada Vukovara. Prema takvoj formulaciji, ta prava dakle nemaju Srbi koji dođu u Vukovar iz drugih dijelova Hrvatske (?!). Zakon, pak, govori o primjeni na određenom području, a ne spominje žitelje tog područja, pa se bilo koji pripadnik srpske nacionalne manjine za uslugu može obratiti državnim ili lokalnim institucijama u Vukovaru i dobiti je jednako kao onaj koji je tu prijavljen. Pogledajte koliko je takvih nepreciznosti u primjeni. Mi smo trebali precizno propisati sva prava i način njihova ostvarivanja, kako više ne bi bilo nejasnoća. A sada opet raspravljamo o tome je li neko statutarno rješenje ovakvo ili onakvo. Dakle, Statut je loše napisan', tvrdi pročelnik Ureda državne uprave.

Sudovi i DORH u Vukovaru ne poštuju zakon

Bošnjak smatra da Vukovarci moraju pronaći kompromis žele li kvalitetnije i prosperitetnije živjeti. To se posebno odnosi na odnos prema službenim pločama u gradu s ćiriličnim natpisima.

'Kada su razbijale i skidale ploče, rekao sam da ih ja postavljam po zakonu, a onaj tko ih razbija ili skida, to ne čini po zakonu. To svima mora biti jasno, što god mislio o tim pločama. Na službenim pločama Prekršajnog, Općinskog i Županijskog suda, na obje zgrade Državnog odvjetništva, a nisam siguran je li i na zgradi Mirovinskog fonda, preko ćiriličnog dijela ploča stoje naljepnice s fotografijom zastave Republike Hrvatske. S ploča na zgradama Ureda državne uprave i Policijske uprave su skinute, jer tako nalaže zakon koji propisuje kako te ploče izgledaju. Odgovorni na sudovima i u državnom odvjetništvu u Vukovaru očito ne provode taj zakon', upozorava.

Premda je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara na konferenciji za novinare to opovrgnuo, dvojezične i dvopismene ploče prema zakonu ostaju na državnim institucijama u Vukovaru. U Statutu se ne spominju državne institucije, iako je Ustavni sud i to naložio.

'Što je ustvari Stožer?' pita se Goran Bošnjak. 'Stožeraši se nisu organizirali ni kao građanska udruga niti imaju bilo kakav pravni status. Mnogi eminentni branitelji odmaknuli su se od njega ne slažući se s načinom rada Stožera. Javna priopćenja koja šalju često su nepotpisana, a u njima ima i govora mržnje. Onaj tko bi bio povrijeđen takvim priopćenjem, ne znam koga bi tužio', ističe Bošnjak.

Nakon analize, zaključuje da je u izmijenjenom i dopunjenom Statutu Grada Vukovara previše nepreciznosti, komplikacija, nejasnoća i propusta da bi mogao opstati, loše je napisan, pun kontradiktornosti, podložan je različitim tumačenjima i ne slijedi upute Ustavnog suda. Dovoljno je, dakle, razloga za obustavu njegove primjene.