'Ne idem da bih vidio svijeta, već prihvaćam pozive predsjednika parlamenata koji su bili u Hrvatskoj. Mi ne idemo tamburati i u puko razgledavanje. Parlamentarna diplomacija sve je više u modi. Ne razgovaramo samo o odnosima između parlamenta, već tu iskrsavaju i brojne druge teme, posebno gospodarske. Konstruktivan sam', tim je riječima početkom prošle godine saborski šef Luka Bebić u medijima objasnio svoja česta putovanja.

Ta izjava došla je samo nekoliko dana nakon što se vratio iz Japana, kada je zbog komplikacija pri povratku kući, uzrokovanih erupcijom vulkana na Islandu, fokus javnosti prvi put usmjeren na Bebićeva putovanja.

Ove godine komplikacija nije bilo, a, doduše, nije bilo ni tako velikog i dalekog odredišta. Najduže je ove godine Bebić potegao do Armenije, čiji je glavni grad Erevan od Zagreba udaljen nešto više od 2400 kilometara. Iako je većina Bebićevih putovanja vezana uz lobiranje za EU, Bebić je Armencima, koji aspiriraju postati članicom europske zajednice, obećao pomoć, no nije propustio porazgovarati i o sporu oko Nagorno Karabaha, ali i o dugogodišnjim napetostima između Armenije i Turske.

Druga najudaljenija država u kojoj je Bebić boravio, a u koju je odletio iz Armenije, bila je Gruzija. Saborsko je izaslanstvo u toj državi, čiji je put prema neovisnosti bio sličan hrvatskom, boravilo tri dana te je osim parlamentarne podrške gruzijskim aspiracijama prema Europskoj uniji i NATO-u uspjelo dogovoriti i uzvrat posjet gruzijskih kolega već ovog ljeta.

Predsjednik Sabora na svoja je ovogodišnja putovanja uglavnom letio avionom, pa se zbog te činjenice, ali i samog broja ovogodišnjih putovanja logično postavlja pitanje - tko to sve plaća? Ustaljena je praksa da Sabor svom šefu plaća samo put do određene države, dok domaćini plaćaju smještaj. Osim toga, eventualne sumnje u preveliku Bebićevu rastrošnost demantiraju i prošlogodišnje statistike. Naime, barba Luka je kao predsjednik Sabora na putovanja u 2010. potrošio skoro 86 tisuća kuna, dok je prošlogodišnji rekorder bio potpredsjednik Sabora SDP-ov Neven Mimica koji je na 'skitanje' po inozemstvu potrošio nešto više od 177 tisuća kuna. Za usporedbu valja uzeti i, primjerice, HDZ-ovog Dragana Vukića koji je samo na konto troškova auta i cestarine od parlamenta naplatio skoro 84 tisuće kuna.

Iako je Sabor prošle godine uveo mjere štednje i reducirao putovanja, Bebić je krajem godine novinarima pojasnio kako se zbog pristupanja Europskoj uniji neki kontakti ne mogu ograničiti. 'Sa svim tim parlamentima ćemo morati surađivati kada pristupimo EU. Moramo se upoznati s onim što nas čeka. Ne možemo postati članica EU pa doći negdje kao padobranac', poručio je tada Bebić.

Bebić je svoju obvezu upoznavanja shvatio poprilično ozbiljno i ove godine je za što brži ulazak Hrvatske u Europsku uniju lobirao u Njemačkoj (Berlin, Düsseldorf, Weisbaden), Poljskoj (Varšava, Gdanjsk, Sopot), Francuskoj (Pariz) te čak dva puta u Bruxellesu. U svim tim državama Bebić je govorio o 'velikoj spremnosti' i 'političkoj volji' da Hrvatska dovrši pregovore u lipnju te je općenito širio optimizam. Međutim, prije samo dva dana na zajedničkom parlamentarnom sastanku članica Europske unije u Bruxellesu Bebić je prvi put rekao nešto što se dosad nije čulo iz usta vladajućih - da se u Hrvatskoj osjeća zamor od pregovora, da raste broj euroskeptika te da je moguće da bi neka daljnja odgoda pregovora mogla ugroziti referendum o pristupanju Europskoj uniji.

Hoće li Bebićeva putovanja i lobiranje uspjeti spriječiti taj scenarij, vidjet će se u lipnju, no jedno je sigurno, završe li se pregovori u lipnju ili krajem godine, Luka Bebić u Europskoj uniji sigurno neće biti padobranac.