Na zagrebačkom Županijskom sudu održano je novo ročište u postupku povodom tužbe lezbijske grupe Kontra protiv Jelene Čorić Mudrovčić, vjeroučiteljice u zagrebačkoj osnovnoj školi Bartola Kašića, jer je, tvrdi Kontra, učenicima jednog osmog razreda na jednom školskom satu vjeronauka rekla da je homoseksualnost - bolest
Vjeroučiteljica Jelena Čorić Mudrovčić, međutim, tvrdi da 'takvo što nije izjavila, nego da je, kad se prilikom nastavne jedinice u kojoj se govorilo o homoseksualnosti, kazala da se sve ljude, pa tako i homoseksualce, bez obzira na njihovu vjeru, rasu ili seksualnu orijentaciju ne smije vrijeđati, nego ih treba poštovati'.
Kao danas saslušane svjedokinje obrane, njezinu je tvrdnju svojim iskazima potvrdilo i šest majki učenika i učenica, koji pohađaju školski vjeronauk kod tužene vjeroučiteljice.
Da ništa sporno u njezinu poučavanju nije našla prilikom provođenja stručno-pedagoškog nadzora u školi, koji je, između ostalog, provela kroz anonimnu anketu s učenicima te razgovor s njima i nekim učiteljicama, kazala je u svom iskazu zajednička svjedokinja Gordana Barudžija savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Ona je nadzor provela na zahtjev majke jedne učenice, a koja se žalila na navodno diskriminacijsko ponašanje tužene vjeroučiteljice, vezano za njezinu navodnu izjavu da je homoseksualnost bolest.
Tužiteljica je u ime Kontre, međutim, ocijenila 'manjkavim' nalaz nadzornice, jer u njemu, primjerice, 'nedostaju konkretni i specifični podaci o tome koliko je učenika među kojima je provedena anketa i razgovor zaista prisustvovalo spornom satu vjeronauka'. Tužiteljica je te podatke zatražila, no sutkinja je taj zahtjev 'odbila', uz obrazloženje da 'nije riječ o presudnom dokazu'.
Na sljedećem ročištu, zakazanom za mjesec dana, očekuju se svjedoci optužbe koji se danas nisu pojavili zbog navodnih pritisaka, što je obrana odbacila smatrajući da 'dovoljno govori to što su danas saslušane svjedokinje potvrdile obranu tužene vjeroučiteljice'.
U svojim iskazima, one su zapravo govorile dijelom iz druge ruke, prepričavajući što su njima njihova djeca rekla o navodnom spornom satu vjeronauka. 'Sva su', prema iskazima njihovih majki, 'redom bila uzrujana zato što se piše i priča o vjeroučiteljici, jer 'ona nije rekla da je homoseksualnost bolest'. 'Govorila je da sve ljude treba poštivati, iako je prema biblijskom učenju, prirodna samo zajednica između muškarca i žene, ali nikakvog vrijeđanja nije bilo', prepričale su svjedokinje riječi svoje djece.
No govorile su i o događajima kojima su same prisustvovale, pa se tako saznalo da su u školi održana dva roditeljska sastanka nakon što je cijela priča izbila u javnost. Jedan je održala tužena vjeroučiteljica, a na drugom je bila razrednica, s tim da je inicijativu za njihovim održavanjem dijelom došla i od pojedinih roditelja, koji su bili 'ogorčeni time što ih se u množini spominje u javnosti kao zgrožene nečim što', ističu svjedokinje, vjerujući vlastitoj djeci, 'vjeroučiteljica uopće nije rekla'. Svjedokinje su pak prisustvovale ili prvom, ili drugom sastanku, no na oba su se potpisivale svojevrsne peticije podrške tuženoj vjeroučiteljici, upravo zbog spomenutog razloga.
Dodatnu notu 'zanimljivosti' svojim su iskazima dale pojedine svjedokinje, koje su u priču samoinicijativno uvele i motiv moguće osvete kao razlog što je sve završilo na sudu. Tako je jedna svjedokinja 'po svom osobnom osjećaju', iznijela kako joj se čini da je do cijelog slučaja došlo, jer je majka, koja se za savjet oko toga što činiti oko navodno diskriminacijskog ponašanja vjeroučiteljice i njezine sporne izjave, obratila Kontri i jednoj saborskoj zastupnici, 'bila na to odlučila iz revolta, jer njezina ili agencija u kojoj radi nije izabrana u sklopu programa maturalnog putovanja'.
'Ta je majka također nezadovoljna što djeca koja ne pohađaju vjeronauk, nemaju za to vrijeme gdje boraviti i nema ih tko nadzirati, a majka jedne druge učenice ju je podržala, jer nikad ničime nije zadovoljna i inače se voli tužiti, a isto je dijelom učinio i očuh jednog učenika, jer je navodno bio nezadovoljan onime što vjeroučiteljica govori na zaručničkom tečaju koji ona vodi', iznijela je svjedokinja.
O svemu izrečenome, svoje će na sljedećem ročištu kao svjedoci optužbe reći prozvane majke za pokretanje cijele priče od obrane.
U međuvremenu, vrijedi spomenuti i pomalo neprimjerenu atmosferu u maloj sudnici u prizemlju zagrebačkog Županijskog suda, u kojoj je uz malobrojne pripadnike medija, kao javnost sjedila ipak nešto brojnija publika sva iz redova tužene strane, a čiji su se pripadnici, uz pokoju medijsku iznimku, smijuljili i vrtjeli glavom, jednako kao i sama obrana, koja je često cijeli postupak nazivala 'pravnom besmislicom'.
Na sve to sutkinja i nije pretjerano reagirala, a 'izuzetno zanimljiv moment', koji nije ni mogla vidjeti, dogodio se kad je jedan od roditelja iz publike, koji je i inače stalno nešto došaptavao ljudima oko sebe, našao za shodno novinarima u ruke tutnuti letak, koji 'zabludjele' upućuje na to što crkveno i poimanje Svetog pisma govore o homoseksualnosti, a koji je očito prigodno tiskan baš za ovu i ne daj bože slične prilike.
Hoće li se slične stvari ponoviti, bit će vidljivo na sljedećem ročištu za mjesec dana, a inače je značajno to da je ovaj postupak specifičan i prvi takve vrste u Hrvatskoj. Naime, Kontra je primjenom Zakona o suzbijanju diskriminacije podnijela udružnu tužbu, kojom štiti prava svih homoseksualnih osoba budući da smatra da su škola i vjeroučiteljica diskriminirali osobe po osnovi seksualne orijentacije, unatoč pravnom okviru koji postoji u RH.