Ako blagajnica hoće ići na more, može, nema problema. Došla su takva vremena da će za to još i plaću dobiti. I plaćeni stan. I režije. I putne troškove. I sve što poželi, pa i plaću duplo veću od svojih kolegica na kopnu, samo da prihvati blagajnički posao na nekom od dalmatinskih otoka
'Situacija na tržištu je takva da nam na otocima, poglavito u ljetnim mjesecima, kronično manjka radne snage. Ima situacija kada se doslovno nitko na raspisani natječaj ne javi, pa smo prisiljeni radnike i radnice s kopna dovoziti na otok, te im davati znatno veća primanja nego što bi imali na kopnu', govori za Slobodnu Dalmaciju direktor iz jednog velikog hrvatskog trgovačkog lanca. Brojke su neumoljive.
Blagajnica na udaljenom otoku, uz prekovremene sate, može zaraditi i dvostruko veću plaću od kolegice koja isti posao radi u Dalmatinskoj zagori. Ili Slavoniji i Baranji. Jednoj i do 5000 kuna, a drugoj jedva 2500. Zakon ponude i potražnje očituje se tako u svom najboljem izdanju.
Prodaja na otocima trgovačkim je lancima u ljetnim mjesecima predragocjena - zarada u većim mjestima poput Supetra, Korčule ili Hvara mjeri se u desecima milijuna kuna - da bi se cjenkali i riskirali s radnom snagom. Pa je, baš poput ugostitelja, uvoze s kopna. Nerijetko i iz udaljenih krajeva poput zapuštenog i zaboravljenog Podunavlja, čijim je stanovnicima ovo jedina prilika za iole dostojanstveniji život.
Više pročitajte ovdje
