Nakaradna presuda Tomislavu Horvatinčiću, prema kojoj je proglašen krivim za smrt dvoje talijanskih turista, supružnika Salpietro, ali je za to nedjelo kažnjen samo uvjetnom zatvorskom kaznom, a malo su ga udarili i po džepu, ubija svaku nadu u to da je moguća ozbiljnija reforma hrvatskog pravosuđa. Možemo promijeniti zakone, možemo propisati daleko strože kazne za sva kaznena djela od onih koje imamo danas, ali sve je to uzaludno dok imamo ljude koji u ulozi sudaca mrtvi-hladni mogu za ubojstvo ispisivati kazne kakva je donesena u slučaju Horvatinčić. Sudački cinizam Maje Šupe ide do dna i Horvatinčiću se presudom ne ukida pravo upravljanja plovilima, čak ni privremeno, čak ni dok mu traje uvjetna kazna. To nije pravična presuda. To je dozvola za ubijanje
Skandalozne sudske presude odavno nas ne šokiraju, a slučajevi poput Horvatinčićevog, Sanaderovog ili Glavaševog tek privremeno vrate u javni prostor ono vječno novohrvatsko pitanje - 'pa kako mogu tako, kakvi su to ljudi?', ali nakon kratkotrajnog čuđenja uvijek istom domaćem tumačenju Justicijine sljepoće sve ide po starom. Žrtve, bile one pojedinci, bio to cijeli narod, ostaju samo nemoćne žrtve. Rijetki imaju sreću da im se, nakon predugih procesnih godina, na nekom od sudova različitih stupnjeva stvari poslože tako da dobiju suce koji su u stanju donositi pravedne presude. Oni bivaju iznimke. Nepravda je pravilo.
Reforma pravosuđa jedna je od onih potrošenih političkih fraza koje se često spominju u tekućim pregovorima dviju najvećih stranaka s malim, ali - igrom izbornog slučaja - jako moćnim Mostom. Oni će, kažu, inzistirati na toj reformi i rokovima koje su postavili. Kad ne bismo pročitali njihove zahtjeve i rokove koje su postavili, mogli bismo i pomisliti da misle ozbiljno. Međutim ono što najprije treba reformirati - način izbora sudaca jer o tome na prvome mjestu ovise i brzina rada sudova i racionalizacija troškova - oni su stavili na posljednje mjesto i reformu Državnog sudbenog vijeća odredili tek za 2017, a do tada, rekao bi narod, 'tko živ, tko mrtav'.
Dalje, u Mostovom fokusu nema DORH-a, a fraze o tome kako treba poboljšati njihov rad ne znače ništa. Ta je institucija s jedne strane sustavno potkapacitirana, a s druge strane državnim odvjetnicima rad je izrazito politički dirigiran. Mostu ne pada na pamet da bi DORH trebalo presložiti, da bi trebalo posve odvojiti državno pravobraniteljstvo od državnog tužilaštva jer postojeći sustav, kakav su postavili HDZ i SDP, jede sam sebe u smislu DORH-ove zadaće da osigura vladavinu prava i zadovoljenje božice Pravde. Postojeći sustav sveden je na 'kadija te tuži, kadija ti sudi', postojeći sustav skrojen je tako da DORH štiti samo okrutnu državu i partikularne interese onih koji njome vladaju (u poziciji ili opoziciji), a ne i građane i interese zajednice. Za to je najmanje kriv DORH, krivi su oni koji su mu ograničili polje igre te mu vezali i oči i uši i usta i ruke.
Kakvo nam je pravosuđe, vidimo i na slučaju Mamić, koji se, na kraju krajeva, svodi na političko-pravosudnu pornografiju i operaciju 'unutra-van, unutra-van' te kratkotrajnu zabavu za razularenu gomilu. Zašto mostaši ne razmišljaju o DORH-u kao jednom od prioriteta u reformi pravosuđa te zbog čega se sastav DSV-a i način izbora sudaca, odnosno članova DSV-a ne bi odmah promijenio? Zar ljudski faktor - po vertikali i u horizontali - nije i najveći problem? Ozbiljni reformisti to bi stavili na prvo mjesto. Zašto mostaši ne predlažu osnivanje vijeća za građanski nadzor pravosuđa?
Za sve ono što mostaši tvrde da bi mijenjali - od preustroja lokalne uprave, preko preustroja Sabora i Vlade, pa do DSV-a - trebalo bi promijeniti Ustav RH. Gotovo nijedna od ideja mostaša o budućem ustroju države ne može se provesti bez promjene Ustava, a za promjenu Ustava ruke trebaju dići dvije trećine saborskih zastupnika, no ni HDZ ni SDP s Mostom nemaju tu dvotrećinsku većinu. Ako nema velike koalicije SDP-Most-HDZ, oni koji izgube u postizbornoj trgovini s mostašima inatit će se i prepriječiti put svim ozbiljnijim zahvatima u postojeći sustav, a i oni koji se dogovore tražit će i nalaziti razloge da se ne drže dogovora kao pijan plota.
U želji da s njima sklope pakt, HDZ i SDP natječu se u snishodljivosti prema Mostu, nadmeću se verbalno u tome čije su reforme bolnije i rezovi dublji, a mostaši se trude ostaviti dojam kako će sve njihove želje i prohtjevi biti uslišeni. Razvoj događaja ide im u prilog - s Plitvica su za vikend poručili da žele razbijanje nogometne mafije, apostrofirali su i 'nečasnu' ulogu Zdravka Mamića u svijetu hrvatskog nogometa, da bi nakon samo tri dana dobili Mamićevo ponovljeno spektakularno hapšenje.
Ne znam koliko je dubok bunar želja Bože Petrova i ekipe koju predvodi, ali nameće se dojam da bi za njih bilo najbolje da se pregovori o sastavljanju Vlade nastave barem do Božića. Za provedbu većine ideja, želja i zahtjeva nakon sastavljanja Vlade potreban im je dubinski zahvat u Ustav, a on će biti teško i sporo provediv. Dok ne bude nove Vlade, mostaške ideje, želje i zahtjevi ispunjavaju se s tehničkom vladom Zorana Milanovića kao u božićnoj bajci.
Zato zaboravite na stare nacionalne podjele na one koji svake zime priželjkuju posjet Djeda Mraza i one koji čekaju Djeda Božićnjaka - olovke i tipkovnice u ruke, pišite Djedu Boži, recite mu što vam srce ište i što vam dušu stišće.
I zapjevajmo zajedno i složno:
Božić stiže, Djed Božo preko Mosta nam kliže!
Vreće pune reformi i sreće, što je bilo vratiti se neće.
