Demencija, odnosno Alzheimerova bolest kao njezin najčešći uzrok, globalni je javnozdravstveni problem o kojem se vrlo malo govori. Od nje obolijevaju pretežito starije osobe iznad 60 godina. S demencijom trenutačno u svijetu živi 55 milijuna ljudi. S obzirom na to da manje-više sve države imaju problem sa starenjem stanovništva, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO-a), do 2030. godine bit će 78 milijuna oboljelih u svijetu.

Do 2050. godine ta bi se brojka mogla popeti čak na 139 milijuna. Kronična je to i progresivna bolest koja diljem svijeta odnese preko 1,5 milijuna života godišnje, pri čemu je Alzheimerova bolest sedmi najčešći uzrok smrti na svijetu. I ne, nije to 'samo' gubljenje pamćenja. Riječ je o puno složenijem sindromu koji uzrokuje propadanje mozga te osoba više ne može samostalno živjeti.

Starenje stanovništva i širenje epidemije Alzheimera

O demenciji i Alzheimerovoj bolesti, njihovim uzrocima, liječenju i utjecaju ovih bolesti na cjelokupno društvo popričali smo sa specijalisticom psihijatrije, prim. dr. sc. Paolom Presečki, voditeljicom Dnevne bolnice za oboljele od demencija pri Klinici za psihijatriju 'Sveti Ivan' u Zagrebu. Dnevna bolnica u Zagrebu je naime započela s radom 2015. godine, a u nju svakodnevno dolazi tridesetak pacijenata u dobi od 60 do 80 godina. U radu s pacijentima, osim medicinskog osoblja, sudjeluju psiholozi, socijalni radnici, muzejska pedagoginja iz Tiflološkog muzeja te glazbeni i likovni umjetnik.

Kako kaže dr. Presečki, najčešće su to bolesnici s Alzheimerovom demencijom, jer je ta bolest najčešći uzrok demencije, a njezina incidencija udvostručava se svakih pet godina nakon 65. godine života. Osim na pamćenje, demencija utječe na razmišljanje, ponašanje i funkcionalnost. Kognitivni deficit je pritom toliko izražen da ometa osobu u svakodnevnim aktivnostima i ona više ne može samostalno živjeti.

'Demografske promjene u vidu starenja dovele su do eksponencijalnog rasta broja oboljelih od demencije pa zato govorimo o epidemiji Alzheimerove bolesti iako ona nije zarazna', objašnjava dr. Presečki. Bolest se pojavljuje puno prije njezine kliničke manifestacije – Alzheimerove demencije. Traje prosječno devet godina, ali ovisno o dobi i komorbiditetima, može potrajati i do 20 godina.

Hrvatska ima značajan porast osoba starijih od 65 godina. Dok ih je 2011. bilo 17,7 posto, samo deset godina kasnije taj se broj popeo na 22,3 posto. Kako kaže dr. Presečki, u Hrvatskoj imamo 100.000 oboljelih od demencije. U Zagrebu je pritom više od 17 tisuća bolesnika i oko 50.000 primarnih njegovatelja.

Članovi obitelji bolesnika često razviju sindrom izgaranja

Dakle broj osoba pogođenih demencijom u Hrvatskoj puno je veći kad pribrojimo obitelji i njegovatelje. Presečki je istaknula da, zbog činjenice da je demencija obično progresivna i dugotrajna, ona utječe i na kvalitetu života članova obitelji bolesnika.

'Zbrinjavanje osoba s demencijom ima emocionalni, tjelesni i ekonomski utjecaj na obitelj i društvo u cjelini. Bolesnike i obitelji pokušava se osnažiti i oporaviti kroz programe podrške, edukacije i savjetovanja', kaže Presečki te naglašava da članovi obitelji bolesnika često razviju sindrom izgaranja. Naime dnevno u prosjeku provedu pet sati njegujući oboljele. Ipak, demencija zaostaje za drugim kroničnim bolestima u pogledu raspodjele sredstava iz proračuna.

Rana dijagnoza kognitivnih poremećaja u stadiju u kojem oni znatno ne ometaju svakodnevne aktivnosti i osobe koje su njima zahvaćene još uvijek mogu samostalno živjeti ključna je za prevenciju ili usporavanje demencije. Prema najnovijem istraživanju sa Sveučilišta Cambridge, znakovi demencije mogu se uočiti čak devet godina prije dijagnoze.

Nova saznanja tako otvaraju mogućnost da se pravovremenim pregledima mogu identificirati ljudi s povećanim rizikom od kasnijeg razvoja bolesti, a koji bi se ranim i valjanim intervencijama mogao spriječiti.

'Potencijalne nove terapije traži cijeli svijet. Zasad se daje prioritet, ako je to moguće, nefarmakološkom pristupu uz standardnu terapiju antidementivima. Treba se što više usmjeriti na prevenciju, ranu dijagnozu i svakako postdijagnostičku skrb', smatra dr. Presečki.

Mediteranska prehrana, fizička aktivnost, društvena interakcija kao preventiva

Kako kaže, možemo prevenirati blag spoznajni poremećaj (prijelazno stanje između normalnog starenja i demencije, pri čemu 50 posto bolesnika razvije demenciju u roku od pet godina), odnosno smanjiti rizik od nastanka demencije održavanjem što je moguće boljeg tjelesnog i psihičkog zdravlja te zdravim životnim stilom. Tu su važni mediteranska prehrana, umjerena fizička aktivnost, društvena interakcija, nepušenje, prevencija ozljeđivanja te održavanje razine šećera u krvi, tlaka i lipida u referentnim vrijednostima.

Ako primjerice zaboravljate što ste namjeravali kupiti, zaboravljate imena osoba koje neko vrijeme niste vidjeli, ne možete se sjetiti što ste jutros jeli, gdje ste ostavili ključeve ili gdje ste jučer bili, posrijedi je blag spoznajni poremećaj koji je, prema riječima doktorice, pogodan za ranu dijagnozu i pravovremenu intervenciju.

No demencija ne počinje samo zaboravom. Prvi simptomi mogu biti i promjene u drugim kognitivnim funkcijama, poput pažnje, izvršnog funkcioniranja, sposobnosti percepcije, društvene prilagođenosti i govora.

'Može doći i do promjena osobina ličnosti, promjena u ponašanju, pojave psihičkih simptoma. Dakle, ako postoji sumnja na demenciju, potrebno je što prije obratiti se liječniku', ističe dr. Presečki.