MK: Sudeći po fotkama, imali ste zabavno i dugo toplo ljeto. Gdje ste sve bili?

BC: Naše proputovanje započeli smo na Dolce Vita festivalu u Rovinju, Heritage festivalu koji slavi vintage kulturu. Prvi put održan, na luksuznim bazenima hotela Lone, posjetiteljima je predstavio i našu inicijativu kao dio off programa, jer smjestiti vatrogasno vozilo usred bazena i nije neka fora. Tako da smo ljeto započele u šumici uz plažu, okružene štenderima, foteljama, pin up djevojkama, burleskom i oldtimerima. Super mjesto za sve zaljubljenike u vintage. Uslijedio je novi riječki festival Republika, pa kruzanje po Istri, puno fotkanja, filmova, finog vina i jos finije klopice, jako puno plesanja i smijanja. Imamo tu sreću što nas uvijek nekako zapadne društvo prekrasnih djevojka i onda si ne možemo pomoći, moramo ih ubaciti u Buried Clothes robicu i slikati, da svi vide tu divotu!
Nakon Motovuna, Pule i điranja po Pagu, naša nova destinacija bio je Terraneo festival koji je ove godine, po prvi puta, na plažu smjestio svoj dnevni program.
Uvala Minerska bila je naš dom narednih nekoliko dana. Odlična atmosfera, super dj-evi, zanimljive radionice, održivi razvoj i punjenje na suncu (što mobitela, što nas samih), more, spontane svirke, haljinice, cipelice, naš vatrogasac i mi uživali smo u dnevnoj varijanti Terraneo festivala, nadobudno prateći i večernji program. Terraneo, kao ekološki odgovoran festival, ove je godine u svom popratnom eko art programu bio vođen idejom samoodrživosti i reciklaže. Mislim da smo se ovdje prepoznale. Podizanje svijesti vezane uz očuvanje i reciklažu starijih odjevnih komada naša je misao vodilja. Spašavamo vintage odjeću i oživljavamo je, da više ne bi bila zakopana (buried) na dnu nekog ormara. Zapravo, nazvale bismo se iskopavačicama. Mi ne šijemo, mi surađujemo s odjećom. Ljetnim Baazarom u Šibeniku, oprostile smo se od sezone, vatrogasac je već bio na izmaku snaga a i taman su Arctic Monkeys-i počeli pjevati po Zagrebu.

MK: Kako vam je palo na pamet da upogonite svoju malu karavanu i tko je sve dio nje?

BC: Već godinama sanjamo o pokretnom dućanu, izložbenom prostoru iliti putujućem ormaru kojim ćemo obilaziti festivale, predstavljati ono čime se bavimo, presvlačiti se do mile volje i uz to uživati u dobroj muzici, novim poznanstvima i osjećaju slobode koju pruža lagano kruzanje obalom i pomisao da si dom, na neko vrijeme, zamijenio simpatičnim prijevoznim sredstvom. Mario, veliki ljubitelj starina, svoju je kolekciju, na našu sreću, prije pola godine, upotpunio starim vatrogasnim vozilom iz 1973. godine i zapravo se potpuno nenadano desila ljubav izmedu Buried Clothes-a i "starog vatrogasca" iz Požege, u koju se mi nismo htjele mješati. Nije da nismo imale prava, ali nekako nama se svidjela ideja da zajedno provedemo ljeto na kotačima. ;) Naša karavana zaista je mala, a odjeće i rekvizita je puno, tako da smo stalne sudionike ovog putovanja morali svesti na broj ugrađenih sjedećih mjesta, na troje - ponosnog oca blistavog vatrogasnog vozila i doktora primarijusa Maria Petrekovića, te nas dvije, majke Buried Clothes-a. Moderna familija! Naravno, uskakalo nas je više, ali to nije za novine ;)

MK: Kako su ljudi regirali?

BC: Najljepše moguće. Najdraži su nam ipak oni rijetki koji zaista i iskreno ne razumiju šta mi sad tu radimo, možda baš zato što se i mi ponekad pitamo isto. Pomalo se približavamo nekim otvorenijim svjetonazorima ali i dalje, daleko smo od zapada koji itekako vrednuje dobro očuvanu starinu. Kod nas su ljudi navikli na ideju second handa kao gomile loše, probrane i stare robe. I baš zato im je ovo što mi radimo, putujemo u starom vozilu i izlažemo lijepu odjeću, pomalo neshvatljivo. Već 2 godine djelujemo putem bloga i facebook page-a i sada se već stvorila pozamašna brojka ljudi koji nas prate, tako da smo na ovoljetnom proputovanju upoznale puno onih koje smo do sada poznavale samo online. I to je super! A super su i starije gospođe koje prepoznaju dizajn ili su nekoć imale nešto slično u svom ormaru, i onda s njima pričamo o tome kako to nikako ne može parirati današnjoj masovnoj proizvodnji.

MK: Kako je muški dio karavane izašao na kraj s vašim krpicama? Što su oni radili dok ste se vi presvlačile i fotkale?

BC: S nama su putovala i dva chopper bicikla, koja su se pokazala izvrsnim ljetnim prijevoznim sredstvom za nas i sve oko nas, također i nekoliko glazbala, tako da su svi imali kutak za sebe. Često bi se zalomile spontane svirke na plaži, koje bi se pretvorile u cjelodnevne zabave. A i mi smo nekako, smatramo, nenametljive u našim modnim egzibicijama. Družimo se miješano, nema neke pretjerane girly spike u svemu tome. U zadnje vrijeme, zapravo, minimalno pričamo o odjeći, više se bavimo njome. Očito su silne točkice, prugice, dezeni i krojevi učinili svoje, pa nas zapravo razveseli sklapanje štendera i iskrcavanje gomile rekvizite iz vatrogasnog vozila. Ne damo se smesti, muška pomoć dobro dođe, ali čeličimo se za period kada ćemo same zaploviti bespućima prostranstva.

MK: U kojem dijelu Hrvatske ima najviše ljubitelja vintage odjeće?

BC: Teško je to klasificirati i generalizirati. Svugdje smo se susretale sa ljubiteljima vintage-a, i većina onih koji njeguju taj stil urbani su, mladi, neopterećeni i ekološki osviješteni ljudi koji ne pate od boljke uniformiranosti i žele zadržati autentičnost u ovom copycat društvu. A takvih ljudi je bilo po svuda. Možda bi izdvojile Istru, koja silnim zaljubljenicima u vintage i ne nudi previše mjesta za upotpunjenje originalnog modnog izričaja. Dosta djevojaka koje nas prate putem interneta živi u Puli, Rovinju, Labinu i bile su oduševljene time što stižemo u njihove krajeve. U Zagrebu se u zadnjih par godina pootvaralo nekoliko simpatičnih vintage dućana i u kombinaciji sa svjetskim trendom nošenja second hand, retro i vintage odjeće, stvara se plodno tlo za razvoj takve scene i na ovim prostorima. Modna industrija divlja, a veliki lanci dućana svake sezone po nekoliko puta 'izbacuju' nove kolekcije udovoljavajući trendovima koji se mjenjaju ovisno o tome što je određeni model, pjevačica ili blogerica odjenula za izlazak na večeru. U vintage haljini ili kaputu gotovo je nemoguće da se nađete u situaciji da netko nosi isto. I u tome je ljepota, ljepota koja ponekad zahtjeva i malo hrabrosti i odvažnosti jer izostaje potvrda mase koja vam, noseći parku iz Zare, daje vjetar u leđa i poručuje kako je to ok i u trendu. Ta odjeća se nosi i točka, a vintage se treba znati nositi! Mi se zalažemo za originalnost i tu smo ako treba stilistička pomoć.

MK: Više je no očito da Buried clothes nije posao nego način života. Jesam li u pravu?

BC: U pravu si, ali isto tako shvatile smo da u tom Buried Clothes načinu životu ne možemo živjeti samo od ljubavi, zraka i pozitivnih reakcija. Netko mora i nahraniti staro vatrogasno vozilo, kemijski očistiti odjeću, popraviti i prepraviti određene komade, kupiti novi fotić ili platiti kotizaciju za sudjelovanje na nekom sajmu. Živjeti od hobija i nečega čime se baviš zbog ljubavi sigurno je recept za sretan i ispunjen poslovni život, tako da nam je raditi za Buried Clothes privlačnije nego raditi za bilo koga drugoga. Napokon smo obje završile svoje studentske dane i sada više nema isprika. Za nas je logičan slijed događaja usmjeriti svoje ideje, napore i ambicije u napredak i rast Buried Clothes modne inicijative. Nema više skrivanja i mistike, okrećemo se svijetu! U suprotnom ćemo završiti neslavno, gušeći se u hrpama prekrasne odjeće. A takav si kraj ne želimo.

MK: Uspijete li ipak što i zaraditi?

BC: Moramo, jer inače ne bi bilo novih krasotica koje svakodnevno, obnovljene iskaču sa fotki na našoj stranici.

photos: Ana Guzmić, Mario Pavlović

MK: Koji su vam planovi za dugu hladnu jesen?

BC: Jesen ćemo posvetiti ideji novog buđenja. Internet je budućnost i u skladu s tim našu kolekciju selimo u virtualni svijet, na web shop, gdje će haljinice, cipelice, torbe i kaputi biti izloženi pogledima mnogih i spremni za putovanja diljem svijeta. Biti će to i više no osmosatno uredsko vrijeme provedeno za laptopom, fotićem i iskopavajući novu odjeću ali svjesne smo da je to sada ili nikada! U sklopu web stranice kroz formu bloga pratit ćemo aktualnosti iz područja umjetnosti i mode, raditi kampanje i živjeti Buried Clothes život. U prostorima ShockShowIndustry u Zagrebu organizirat ćemo Jesenski sajam za sve one koji nas nisu imali prilike uloviti ovo ljeto, rasprodajom ljetne i predstavljanjem zimske kolekcije. Sajmići će se održavati i peridično tako da neče izostati i onaj, tako vintage, osjećaj fizičke prisutnosti. Veselimo se novim fotkanjima, modelima, lokacijama, modnim pričama i suradnjama. Možemo obećati dugu, hladnu i super zabavnu jesen, u društvu prekrasnih modnih kombinacija, na našem planetu!