Kao i uvijek, mišljenja su podvojena. Ima onih koji smatraju da je riječ o bezobraštini bez granica dok drugi drže kako cijena kave u Dubrovniku, kao prestižnoj turističkoj destinaciji, ne može i ne mora biti dostupna 'radniku iz Đure Đakovića'.

Istina je, naravno, da sve diktira ponuda i potražnja. Sve dok ima onih koji su za cappuccino spremni izdvojiti 31 kunuvlasnik kafića ne mora brinuti je li cijena previsoka ili nije. Doduše, onda takvima ne treba dati priliku da kažu kako je sezona loša i kako gosti malo troše.

Više od cijene kave u Dubrovniku trebalo bi nas brinuti zašto litra mlijeka i litra vode u trgovini koštaju isto i zašto svaki put kad iz nje izađemo vidimo da smo identičnu prehrambenu namirnicu prije mjesec dana platili jeftinije.

Kavu zbilja ne moramo piti u Dubrovniku, ali jesti moramo svi.