Česi će se uzdati u Petra Čecha, pokušat će kontrolirati utakmice dobro uravnoteženom sredinom, a prema naprijed će prodirati preko dupliranih bokova. No sve će im to biti uzalud ako ne pronađu raspoloženog strijelca
Izbornik Michal Bílek izrazito je loše počeo svoj mandat na češkoj klupi. Najprije je pokušao uklopiti igrače u sustav 4-3-3, ali poraz od Azerbajdžana i neriješeni rezultat protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata bili su dovoljni da se uvjeri kako to neće ići.
Zatim se prebacio na formaciju 4-2-2-2 i tu se dao naslutiti tračak nade, pogotovo poslije rasturanja Latvije 4:1. No problem s tim sustavom bio je što momčad nije uspijevala odigrati cijelu utakmicu u visokom ritmu, a ofenzivni veznjaci Jaroslav Plašil (Bordeaux) i Tomáš Rosický (Arsenal) bili su usamljeni i izloženi između dvojice napadača i dvojice defenzivnih veznih. S obzirom na to da su bočni braniči bili u lošoj formi, Plašil i Rosický su morali konstantno pokrivati i bokove, a suparnici su za to vrijeme radili što ih je bilo volja u sredini.
Konačno, otprilike na pola kvalifikacijskog ciklusa, češki izbornik uveo je sustav 4-2-3-1, koji se pokazao najprimjerenijim za momčad. Rosický je sada na središnjem mjestu u trojcu ofenzivnih veznjaka, dok je Plašil povučen malo dublje i sada igra uz bok energičnom Petru Jiráčeku (Wolfsburg).
Priliku na bočnim pozicijama dobila su trojica igrača iz plzenjske Viktorije, kluba koji je u sezoni 2010/11. iznenađujuće osvojio češko prvenstvo, plijeneći pažnju atraktivnom igrom, a u protekloj sezoni imao je i solidan nastup u Europi (treće mjesto u skupini Lige prvaka poslije Barcelone i Milana, pa ispadanje iz Europa lige tek poslije produžetaka protiv Schalkea). To su Milan Petržela, Jan Rezek (prešao u Anorthosis) i Vaclav Pilař (prelazi u Wolfsburg poslije Eura). Pridružen im je i Theodor Gebre Selassie iz Libereca, koji je prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao prije manje od godinu dana, ali je u međuvremenu postao nezamjenjiv kao desni branič.
Glavna snaga momčadi trenutno je igra na brze protunapade preko bokova, dok je Rosický 'mozak' u sredini terena. No postoje i barem dva ozbiljna problema koje izbornik žarko želi riješiti.
Prvi je u obrambenoj liniji, gdje je Roman Hubnik (Hertha) najslabija karika. Zbog toga je lako moguće da će ga na poziciji središnjeg braniča zamijeniti Michal Kadlec, koji u Leverkusenu najčešće igra kao lijevi branič, ali je u reprezentativnim utakmicama pokazao da se na njega može računati i u sredini, kao partnera pouzdanom Tomášu Sivoku iz Bešiktaša. U tom bi slučaju lijevo igrao još jedan brzanac iz Viktorije Plzeň, David Limberský - ili možda Daniel Pudil, koji je prvi dio sezone odigrao u Genku, a drugi u talijanskoj Ceseni.
Drugi problem je napad. Milan Baroš nekoć je bio fantastični napadač (sjećate li se njegovih nastupa na Euru 2004?), ali danas mu je 30, igra u Galatasarayu i osjetno je izgubio na brzini. U reprezentaciji je zabio tek dva gola u posljednje dvije godine, ali za Bíleka je neupitni napadač broj 1. Zašto? Zato što nema nikoga boljeg.
O 22-godišnjemu Tomáš Necid već dugo se govori kao o jednom od najvećih čeških talenata, ali ove su ga sezone zakočile što ozljede, što nesklonost trenera u moskovskom CSKA-u i igrao je vrlo malo. Njegov vršnjak Tomáš Pekhart imao je solidnu sezonu u Nürnbergu, ali za reprezentaciju još nije zabio nijedan gol i tek se treba dokazati. Četvrta napadačka opcija je 30-godišnji David Lafata iz Jablonca, koji je u protekloj sezoni postigao čak 28 pogodaka u 31 nastupu za klub, ali nije klasa kakva je ovoj momčadi nužno potrebna.
Česi će se uzdati u Petra Čecha, nesumnjivo jednog od najboljih vratara na svijetu; pokušat će kontrolirati utakmice dobro uravnoteženim središnjim trokutom koji čine ultimativni momčadski igrač Plašil, Duracell-zeko Jiráček i genijalni dodavač Rosický, a prema naprijed će prodirati preko dupliranih bokova. No sve će im to biti uzalud ako ne pronađu raspoloženog strijelca...