'Ogromna je razlika doći u Hrvatsku gdje u obitelji svoje supruge nailazim na normalan odnos žene i muškaraca', kaže nam Mirsad Dalipi, 27-ogodišnji imigrant koji je prije dvije godine s Kosova došao u Hrvatsku. Mirsad je jedan od imigranata na temelju čijih je iskustava nastala danas predstavljena slikovnica za djecu i odrasle 'Šarene priče'
U slikovnici predstavljenoj u Etnografskom muzeju Hrvatima su približene životne muke tražitelja azila, azilanata i izbjeglica.
Mirsad se prisjetio svojih problema, a na pitanje tportala koja je najveća promjena u njegovom životu prije i nakon što je postao emigrant imao je spreman odgovor.
'Svaki put kada se vratim na Kosovo prisjetim se djetinjstva i situacija u kojima muškarci i žene borave u odvojenim prostorijama i ne razgovaraju jer žene nemaju pravo glasa', kaže Mirsad Dalipi.
U Hrvatsku je prije dvije godine došao zbog ljubavi prema djevojci i zbog glazbe. Dvije godine otkako je u Zagrebu oženio se za, kako kaže, ljubav svog života, dobio boravišnu dozvolu do 2019., te uspijeva pronaći gaže za svoj bend koji se svira romsku muziku. To su, kaže, pozitivni elementi koje je stekao za vrijeme koje provodi u Hrvatskoj.
'Cijelo djetinjstvo na Kosovo živio sam u razbijanju stereotipa. Znalo se što radi muškarac, a što žena. Nije bilo normalno da muškarac ženi skuha čaj ili pripremi doručak. Uvijek sam se pitao zašto?! Već su mlade cure pripremali na to da će se jednoga dana udati i otići živjeti kod muževe obitelji i po njihovim pravilima. I savjetovali ih da treniraju takav način života', ispričao je Mirsad.
Rođen je u malom mjestu pokraj Prištine. Pripadnik je skupine Aškali Roma porijeklom iz Irana. U Zagrebu ga, kaže, često pitaju tko je, što je, otkud je i zašto je tu.
'Bude znatiželjnih pogleda, odmjeravaju me kao da im je jasno da sam ovdje privremeno i pitaju se zašto sam uopće tu. Nemam s tim problem, baš kad vidim upitnike u njihovim očima ponosno kažem: Da, ja sam Cigan', ispričao je.
Dalipi je danas bio gost na predstavljanju slikovnice za djecu i odrasle u zagrebačkom Etnografskom muzeju. Priče su nastale u suradnji Centra za mirovne studije i Studija dizajna.
Sadrže priče djece iz različitih krajeva svijeta, konkretno iz Tunisa, Irana, Afganistana, Pakistana, Hrvatske i Kosova otkud dolazi Mirsad. Centar za mirovne studije neprestano prikuplja iskustva izbjeglica i svih ostalih imigranata koji borave u Hrvatskoj.
'Možemo reći da postoje oni koji imigrante doživljavaju pozitivno i oni koji ih doživljavaju vrlo negativno. Mislim da je osnovni problem što ljudi kod nas imaju strah od nepoznatog. Trebali bi shvatiti da jedemo istu hranu, čitamo iste priče i volimo iste stvari. Da, oni teško pronalaze posao, ali u Hrvatskoj je situacija teška općenito. Ne postoji ni tečaj hrvatskog jezika što dodatno otežava. Naš cilj je da izbjeglice nauče određene vještine vezane za zanimanja koja su deficitarna u Hrvatskoj', rekla je Tea Vidović iz Centra za mirovne studije.
