Iako bi mlađi, neupućen čitatelj isprva mogao zaključiti da Ćorić ne zna što govori, istina je malo drukčija jer tehnomenadžer nema veze ni s glazbenim žanrom, a ni s menadžeriranjem na odjelu bijele tehnike kakvog šoping-centra.

Rječnik bankarstva i financija ne poznaje termin tehnomenadžera, ali zato Hrvatski jezični portal pod definicijom tehnomenadžerstva otkriva dvije definicije. Prema prvoj, riječ je vladavini stručnjaka u kojoj poslovni ljudi u institucijama i državi nisu samo izvršitelji tuđih odluka, već o bitnim stvarima sami odlučuju i snose punu odgovornost prema postignutim rezultatima, a njihov potpuni prioritet je kriterij poslovne i financijske efikasnosti nad svim drugim kriterijima.

Prema drugoj, riječ o pejorativnom nazivu (za tehnokrata) koji su koristila politička rukovodstva u Jugoslaviji tijekom 60-ih i 70-ih za odbacivanje i osuđivanje težnje poslovnih ljudi i stručnjaka za većom samostalnošću u odnosu na ideologiju i politiku.

Sama izvedenica korijene vuče iz tehnokracije, grčke riječi koja označava umijeće vladanja.

Kroz devedesete tehnomenadžersku struju predstavljali su ljudi okupljeni oko tadašnjih HDZ-ovih premijera Franje Gregurića, Nikice Valentića, Hrvoja Šarinića i, nešto kasnije, Zlatka Mateše. Riječ je o ljudima koji nisu uvijek uživali potporu radikalnijih struja unutar HDZ-a.

Smjenom vlasti 2000. godine i pojam tehnomenadžera nestaje iz učestale upotrebe, sve do danas kada ga je iz jezične ropotarnice izvukao Ćorić. Iako bi, prema definiciji, premijer Tihomir Orešković trebao biti klasičan primjer tehnomenadžera, s njegovim dolaskom nitko u vlasti nije koristio ovaj termin. Razlozi za to vjerojatno leže u tome što je iza vladavine tehnomenadžera, kao negativna posljedica tijekom devedesetih, ostala privatizacijska pustoš.

Upitan tko su danas tehnomenadžeri u HDZ-u, s kojima ne bi išao, Ćorić se pred novinarima nije želio izjasniti, ali je činjenica da je jednog već podržao.