Dan svetog Martina je dan koji se proslavlja diljem srednje Europe u skladu s tradicijom i mnogom popratnim običajima, a proslavlja se 11. studenog, na datum na koji je 397. godine pokopan sveti Martin, prvi francuski svetac, ujedno prvi svetac koji nije bio mučenik.

U sjevernoj Hrvatskoj i Sloveniji na dan svetog Martina njeguje se tradicionalni pučki običaj simboličnog prevođenja mošta u mlado vino, a u mjestima u kojima je sveti Martin zaštitnik priređuju se tradicionalne glazbene i folklorne zabave.

Na proslavama se najčešće pripremaju martinjska guska i mlinci, a posebno velika slavlja ona su u Svetom Martinu na Muri, Požegi, Kutjevu, Velikoj Gorici, Dugom Selu, Sv. Ivanu Zelini i mnogim drugim mjestima.

Kao rimski časnik imao roba, a s njim postupao kao s bratom

Martin je bio sin rimskog tribuna rođen na području današnje Mađarske, a djetinjstvo je proveo uz oca u jednom u brojnih rimskih garnizona. Protiv svoje volje unovačen je u carsku gardu. Legenda kaže kako se usred zime našao pred vratima grada Amiensa u Galiji te je susreo prosjaka koji je tražio milostinju. Nemajući novca kod sebe, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkog plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnuo san vidjevši samoga Boga zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio - 'ovim me je plaštem zaogrnuo Martin'.

Martin je kao rimski časnik imao kao slugu roba, s kojim je postupao kao s bratom, a čak mu je sam znao očistiti obuću.

Završivši vojnu službu i oprostivši se zauvijek od nje, Martin je bio zaređen te je postao egzorcist, a nakon povratka u rodnu Panoniju pridobio je majku za kršćanstvo, iako se njegova obitelj jako protivila tada novoj vjeri.

Martin je kasnije širio kršćanstvo na području današnje Italije, a 370. godine zaređen je za biskupa grada Toursa.

O njemu se govorilo da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a opat po izboru i naslijedio ga je sveti Grgur iz Toursa, koji je napisao djelo i dao podići baziliku posvećenu njemu.

Uvijek uz siromašne i progonjene

Kao biskup Martin se prihvatio evangelizacije među Galima, a posebno se bavio smirivanjem duhova unutar Crkve, kao i pružanjem otpora uplitanju građanske vlasti u čisto crkvene poslove. Uvijek je bio blizu siromašnima i progonjenima, zbog čega je imao popriličan broj protivnika u redovima klera.

Kao velik ljubitelj vina, Martin je odlučio popularizirati finu kapljicu među pukom, s kojim je bio blizak. Prema njegovom imenu stoga je nastao hrvatski naziv za ovaj, kod nas mnogima omiljeni običaj - Martinje.

Još jedna zabavna legenda vezuje se uz martinjske običaje. Naime tradicionalna pečena guska na stolu nalazi se 'po kazni'. Martin navodno nije želio postati dio visoke crkvene hijerarhije pa se pred proglašenjem biskupom skrio u grmlju, a njegovo skrovište odalo je glasanje guske.