PLIVA OD OMIŠA DO SPLITA

Dina Levačić, maratonka velikog srca: Moja misija je dobra volja

06.05.2017 u 15:52

Bionic
Reading

Svako mjesto svoga sveca ima, ali rijetko se koje može pohvaliti ambasadoricom kao što se splitski sv. Duje može ponositi Dinom Levačić. Ta 21-godišnja plivačica maratonka 7. svibnja, na dan zaštitnika Splita, skočit će s omiške rive u more i otplivati sve do – Splita. Ruta je duga 25 kilometara, a Dina će je plivati i iz humanitarnih razloga.

Nije to Dini, koja je prošle godine osvojila treće mjesto ukupnog poretka FINA Grand prixa, prvo plivanje s velikim srcem. Prošle godine otvorila je sezonu humanitarnim plivačkim maratonom pod nazivom 'Dina za Anđele' kada je, također na blagdan Sv. Duje, preplivala udaljenost između Trogira i Splita. Naziv ovogodišnjeg maratona je 'Dina za Moje dijete', a cilj je prikupljanje novca za kupnju didaktičkih pomagala za udrugu 'Moje dijete', koja se brine o djeci s posebnim potrebama.

Spojila dvije životne vokacije

'Blagdan sveca zaštitnika prilika je da se sjetimo da ne živimo sami. Da postoje drugi i da se baš iz tog odnosa prema onima koji nisu u životu imali sreće sa zdravljem kao mi trenutno zdravi oslikava civilizacija jednog društva. Moja želja je ne samo da pomognem udruzi nego da ukažem kako je važno mijenjati  percepciju prema djeci koja traže našu pažnju. Veseli me što me podržavaju sportaši kao što je jedriličar Tonći Stipanović, koji će me dočekati na splitskoj rivi. A hvala i organizatoru Triatlon klubu Split', kaže Dina, koja na takav način spaja dvije životne vokacije. Plivačku i profesionalnu -  studentica je treće godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu i usmjerena na rad s osobama s posebnim potrebama

'U ovakvom maratonu nema pritiska kao kad se natječete i lovite što bolje vrijeme. Ovdje je misija dobra volja, to će usmjeriti i moje misli dok budem plivala. Svaki zaveslaj bit će posvećen brojnim divnim osobama s posebnim potrebama koje sam upoznala, među ostalima, na sadašnjoj praksi u splitskom Centru za autizam', kaže Dina, dodajući kako je ta usmjerena meditacija u svrhu maratona posebnost ove duge pruge, jer obično - 'nema pojma o čemu misli kad pliva'. Jednostavno pusti misli da same vrludaju, a uključi se tek kad stisne kriza.

'A prva kriza bi mogla doći između četvrtog i petog sata. Tada si ponavljam, stisni Dina još malo. Odustajanje nije opcija!' kaže.

Za sve je kriv dida Stipe

Kad kriza popusti, nekad vrti film o tome kako je uopće postala plivačica na duge staze. Za početak je zaslužan dida Stipe s Ista. Kod njega je odlazila kao dijete, on ju je naučio plivati, voljeti i poštivati more, s njim je kao trogodišnja curica odlazila na otvoreno more i skakala u plave dubine bez ikakvog straha. Kako je starija sestra trenirala u Splitu plivanje, tako je Dina već s četiri godine postala mala plivačica. S devet godina otplivala je svoju prvu dugu prugu.

'Bio je to omiški ljetni plivački dugoprugaški miting, na kojem je postojala i ruta od dva kilometra. Prijavila sam se i otplivala i zaljubila se u duge pruge. Svake sljedeće godine nizala sam kilometar više, došla do deset kilometara, pa tome dodavala još. Nisu me oduševili samo plivanje i uživanje u moru, nego i cijela ta mala zajednica plivača na duge pruge.' Danas u pauzama između predavanja pliva u bazenu u zagrebačkim Utrinama, dnevno oko 10 kilometara, čemu doda suhi trening kod kuće.

I do 20 kilometara zaveslaja na dan

'Ljeti, kad traje sezona, treniram dva puta dnevno, a kilometraža je 20 kilometara', priča otkrivajući nove izazove koje si je postavila u ovoj godini. Riječ je o Trostrukoj kruni, pothvatu koji odgovara onome kad alpinisti osvoje tri važna planinska vrha.

'Ono što su Mount Everest, Mount Blanc, Kilamandžaro za alpiniste, to su za nas plivače Manhattan, noćno preplivavanje od otoka Catalina do Los Angelesa i preplivavanje La Manchea. Kad to napravite – postajete vlasnik Trostruke krune, koju su dosad osvojila 142 Zemljanina', priča.

Maraton oko Manhattana duljine 46 kilometara održava se 24. lipnja, a na njemu će Dina proći ispod 20 njujorških mostova.

Velike pripreme za kruženje oko Manhattana

'Ovo se preplivavanje održava pet puta godišnje, a u svakom sudjeluje po 12 plivača. Očekuje se temperatura od oko 16 stupnjeva Celzijevih, a plivat će se bez odijela, samo u najobičnijem kupaćem kostimu', kaže Dina. Ako uspije u kruženju oko Manhattana, postat će prva osoba iz Hrvatske koja je u tome uspjela.

Nakon toga, 2. kolovoza, pokušat će opet pomaknuti granice i biti prva iz Hrvatske koja je preplivala 34 kilometra dugu dionicu između otoka Cataline i Los Angelesa. Priča je tim zanimljivija jer ima elemente strave.

'Preplivavanje se održava noću zbog opasnosti od morskih pasa. Nije mi to prvi susret s opasnim ribama: jednom sam plivala među piranama. Doduše, ne baš onima koje otkidaju prste. Ali malo gricnu i bocnu kao iglice. Osim morskih pasa kod Cataline, dodatne probleme plivačima su jake struje, tako da je ovu dionicu od 1927. do sada preplivalo svega 400 osoba', kaže Dina.

Klasa Veljka Rogošića

Vrhunac pothvata trebao bi se dogoditi između 12. i 18. rujna, kada bi, ovisno o vremenskim uvjetima, Dina trebala postati prva Hrvatica koja je preplivala kanal La Manche. Uspije li, pridružit će se Toniju Pavičiću Donkiću i Veljku Rogošiću koji su do sada jedine dvije osobe iz Hrvatske kojima je pošlo za rukom preplivati tu dionicu.

'Ruta je duga 34 kilometra, ali zbog jakih valova što plivače bacaju daleko izvan rute, bude duga i do 40 kilometara', kaže.

La Manche nije kraj pothvatima: ako sva tri maratona uspješno obavi unutar 90 dana, bit će peta osoba na svijetu kojoj je to pošlo za rukom. Ono što je Dinina posebnost jest da će sve to biti obiteljski pothvat.

'Dugoprugaško je valjda na začelju kolone interesa sportskih institucija. Mnogi mladi uspješni dugoprugaši staju s treninzima jer ne vide da se cijeni njihov trud. Iako sam s rezultatima na FINA listi stekla pravo na financijsku pomoć, odbijena mi je jer se moja želja za stjecanjem Trostruke krune kod hrvatskih sportskih institucija ne drži vrijednom. Iza mene u tome stoji obitelj, mama Željana i tata Mladen. Pomoć nam je Grad Solin i tu priča staje. Ali meni je plivanje gušt. Tek kada mi priđu ljudi pa mi počnu govoriti 'jesi li ti ona što si ono isplivala', onda shvatim da sam nešto dobro napravila. Pa mi bude drago, ali nekako i neugodno', kaže Dina.