Stojić je u redovitim rotacijama u Zagrebačkoj nadbiskupiji ovog ljeta imenovan župnikom na zagrebačkom Jarunu.

U oproštajnoj poruci opisao je svoje prve dane kao studentskog kapelana.

'Moram priznati, biti studentski kapelan nije tipičan svećenički posao. Trebalo je privući i zadržati studente na neobveznim susretima nakon što su cijeli dan proveli na faksu. No, krenuo sam. Nisam znao kako ću uopće doći do njih pa sam oblijepio sve studentske domove plakatima i svaki je student pored svoje sobe dobio bookmark-brošuru. Onda sam u uredu na Cvjetnom nestrpljivo čekao prve studente za razgovor, a u „dvici“ na Savi i u kongresnoj dvorani na Cvjetnom održao sam prvi vjeronaučni susret. I onda je krenulo - vjeronauci, tribine, molitve, duhovne obnove, hodočašća, zornice, blagoslov soba, humanitarne akcije, ljetni kampovi, virtualni pastoral – pitanja i odgovora, ispovijedi, razgovori, razgovori, razgovori… i razgovori. 13 godine poslije mogu samo reći – Bogu hvala i slava i hvala tolikim ljudima', napisao je.

Potom je zahvalio svojoj subraći salezijancima, kardinalu Josipu Bozaniću koji ga je podržavao svo ovo vrijeme, djelatnicima Studentskog centra: čistačicama, zaštitarima, portirima, tehničarima, osoblju u menzi, tajnicama i svim djelatnicima na Cvjetnom, na Savi i u Savskoj 25…

Potom je zahvalio i medijima koji ga često nisu štedjeli.

'Hvala i svim medijima. Dobro ste pročitali. Iskreno se zahvaljujem novinarima i medijima. Svjestan sam da su me ponekad ismijavali, skrivečki dolazili na moj vjeronauk i krivo me prenosili. Nema veze. I ja volim dobar fight. Uglavnom, hvala vam što ste besplatno prenosili istine Katoličke Crkve i poruku evanđelja na mjesta za koja ne bih mogao ni u snu zamisliti. Možda niste svjesni toga ali ste na svoj način širili evanđelje… hvala vam na tome!', napisao je.