Otkako je počeo rat u Ukrajini, ključne države Bliskog istoka nevoljko su prihvaćale poziv američkog predsjednika Joea Bidena da se pridruže zapadnoj koaliciji u pomaganju Kijevu. Zaljevske sile su sukob u Ukrajini promatrale kao rivalstvo SAD-a i Rusije u kojem imaju malo udjela, osobito na gospodarskom planu.

No taj stav se s vremenom, točnije ukrajinskim vojnim uspjesima, promijenio pa je Njemačka kao jedna od ključnih ukrajinskih saveznica uspjela, nesumnjivo uz diplomatsku podršku Washingtona, dogovoriti dopremu oružja Ukrajini iz Katra. Ta je zaljevska zemlja pristala isporučiti Ukrajini oružje koje je ranije nabavila u Njemačkoj. Riječ je o samohodnim protuavionskim topovima tipa Gepard, zapravo protuavionskim tenkovima temeljenima na trupu njemačkog glavnog borbenog tenka Leopard 1.

Vijest o značajnoj njemačkoj donaciji objavio je specijalizirani ukrajinski portal Militarnji, prenijevši videosnimku na kojoj ukrajinski veleposlanik u Berlinu Oleksij Makejev otkriva dio detalja o budućoj donaciji oružja kakvo se, zahvaljujući Njemačkoj, i otprije nalazi u sastavu ukrajinske vojske. Makejev je, naime, snimio ukrajinske vojnike kako se na njemačkom poligonu Putlos obučavaju za korištenje Geparda, a u objavi je vidljivo da su protuzračne samohotke još uvijek obojene u pustinjsku kamuflažu katarske vojske.

Branili stadione od terorista

Mediji su gotovo istovremeno objavili da će Njemačka, pored 40 ranije doniranih Geparda, predati Ukrajini još 12 takvih samohodnih protuzračnih topova, a koji su u Katru tijekom prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva u nogometu branili tamošnje stadione od mogućih terorističkih napada iz zraka. U međuvremenu je pristigla vijest da su i Sjedinjene Države osigurale nabavu dodatnih Geparda iz sastava jordanske vojske, a koja je to oružje još ranije nabavila iz zaliha nizozemske vojske.

Prvi Gepardi stigli su na bojišnicu 25. srpnja prošle godine te su raspoređeni kao zaštita kritične ukrajinske infrastrukture, iako su izvorno dizajnirani za pokrivanje vojnih konvoja. Ratna stvarnost prisilila je ukrajinske zapovjednike da koriste Geparde na drugačiji način pa su oni vrlo brzo postali učinkovito oružje protiv ruskih dronova Šahid-136 iranske proizvodnje. No ne i protiv neprijateljskih balističkih projektila, jer se ne mogu boriti protiv ciljeva udaljenijih više od pet kilometara.

Pokazalo se da je dodatni problem deficitarno streljivo kalibra 35 milimetara, dizajnirano i proizvedeno u Švicarskoj, a koja se strogo pridržava svoje neutralnosti pa je bilo nemoguće isporučiti dodatno streljivo bez dopuštenja službenog Berna. No pronađeno je rješenje i za tu situaciju, jer je njemački koncern Rheinmetall nedavno i sam počeo proizvoditi streljivo za ukrajinske Geparde.

Osigurano i potrebno streljivo

Prema dostupnim informacijama, njemački obrambeni div osigurao je Ukrajincima fragmentirano streljivo (FAPDS). To streljivo sastoji se od penetratora od legure volframa oblikovanog u plastični omot, a nakon što penetrator probije metu, streljivo se raspada na komadiće koji se zatim progresivno raspadaju na još manje dijelove, nanoseći ozbiljna oštećenja unutar cilja.

FAPDS se u pravilu koristi u automatskim topovima montiranim na zrakoplovima, ali i protuzračnim topovima sličnim onima na Gepardu, pa je moguće da će Ukrajinci njima, pored bespilotnih letjelica i tzv. lebdećeg streljiva, pokušati gađati oklopljene ruske jurišne helikoptere. Rheinmetall će također Ukrajincima dopremati visokoeksplozivne zapaljive projektile, opremljene upaljačem za samouništenje odgođenog djelovanja. Stoga se očekuje da će tamošnja protuzračna obrana vrlo brzo biti u potpunosti namirena prijeko potrebnim streljivom za Geparde.

Od svoje premijere 1976. Gepard je postao ključni igrač u protuzračnoj obrani mnogih zemalja. Trenutno ga, pored Ukrajine, Katra i Jordana, koriste Brazil i Rumunjska, a ranije je bio u naoružanju Njemačke, Belgije, Čilea i Nizozemske. Za razliku od većine modernih protuzračnih sustava koji koriste skupe projektile, Gepard se oslanja na jeftinije streljivo kalibra 35 milimetara, što ga čini ekonomičnom opcijom za neutraliziranje ciljeva kao što su dronovi.

Težak, ali agilan

Geparde je do 1980. godine proizvodio njemački Krauss-Maffei te je kupcima isporučio ukupno 570 komada. S težinom od 46 tona, to je impozantno vozilo, no ipak zadržava agilnost zahvaljujući motoru od 830 konjskih snaga. S najvećom brzinom od 65 kilometara na sat i dometom od 560 kilometara, Gepard se može brzo rasporediti za uklanjanje zračnih prijetnji.

Što se tiče mobilnosti, Gepard je opremljen torzijskim ovjesom koji mu omogućuje laku prilagodbu zahtjevnim terenima. Njegov pritisak na tlo od 0,96 bara osigurava optimalnu raspodjelu težine. S omjerom snage i težine od 12,8 kilovata po toni, Gepard se može brzo i učinkovito kretati različitim vrstama terena.

Posadu Geparda čine zapovjednik, topnik i vozač. Vatrena moć samohotke leži u dva Oerlikonova automatska topa KDA L/90, a koji kao dvostruka instalacija na rotirajućoj kupoli omogućuju učinkovito gađanje brzih zračnih ciljeva na malim visinama. Topovi imaju brzinu paljbe od 550 metaka u minuti, s kombiniranom paljbom 1100 metaka u minuti, što u neograničenom načinu rada daje neprekidno vrijeme paljbe od 35 sekundi prije nego što ponestane streljiva. Postoji i mogućnost pojedinačnog ispaljivanja streljiva za probijanje oklopa, namijenjena za samoobranu od lako oklopljenih kopnenih ciljeva.

Gepard ima dvije radarske antene, jednu za opću pretragu na stražnjoj strani kupole dometa 18 kilometara te jednu za praćenje ciljeva sprijeda, smještenu između topova. Pojedine inačice opremljene su i laserskim daljinomjerom na vrhu radara. Ugrađen je i visokoučinkovit sustav upravljanja paljbom, uz precizan navigacijski sustav, nišanski sustav za vođenje guste vatre po kopnenim i zračnim ciljevima te zaštitni sustav. S obje strane kupole nalaze se po četiri bacača dimnih granata kalibra 76 milimetara.