Premda se nijedna strana ne razbacuje brojkama, evidentno je da se Vučićevom pozivu na izlazak na ulice u petak odazvalo u najmanju ruku jednako, ako ne i manje ljudi nego što se pojavilo na subotnjoj protestnoj šetnji 'Srbija protiv nasilja'.

S time da je razlika u sastavu okupljene mase bila vidljiva golim okom: režim je u Beograd dovukao mahom ljude iz provincije i okolnih država, organizirano i uz osigurane sendviče, okrjepu i čokoladice s predsjednikovim likom, a na svakom koraku bilo je vidljivo da mnogi od njih nisu imali pojma zašto su uopće putovali i što se od njih očekuje. Brojni su svjedočili da su zapravo bili prisiljeni pojaviti se na Vučićevom skupu, ucijenjeni radnim mjestom u javnom sektoru, a masa se s trga ispred Skupštine krenula razilaziti i prije nego što je glavna zvijezda počela govoriti.

Tog dana u Srbiji su otkazane stotine đačkih ekskurzija ili izleta, nije bilo moguće unajmiti autobus, a stotine školskih, općinskih i drugih javnih zgrada diljem zemlje naprosto je ostalo prazno. Svi su otpremljeni u glavni grad, a podijeljeni su im i serijski rađeni, ujednačeni i nemaštoviti transparenti s podrškom velikom vođi.

Dan kasnije na istom mjestu sasvim drugačija slika: kiša je padala kao i prethodnog dana, ali deseci tisuća ljudi - uglavnom iz samog Beograda - satima su demonstrirali prkos režimu, četvrti tjedan zaredom. Nakon dugačke šetnje opkolili su zgradu Radiotelevizije Srbije i iznijeli svoje zahtjeve uz zvučno skandiranje 'Vučiću, odlazi!'. Bili su mirni i vrlo artikulirani, a čini se i dodatno motivirani upravo Vučićevim pokušajem organiziranja 'događanja naroda' po uzoru na Miloševićeve masovne skupove s konca osamdesetih.

Formirana je jasna slika o dvije različite Srbije.

Paralelno su se u tom trenutku događali incidenti s albanskom policijom na Kosovu; šef tajne službe Aleksandar Vulin i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić upravo su se vratili s brifinga kod Putina u Moskvi, a Vučić je objavio da se nakon šest godina povlači s čela Srpske narodne stranke jer je odjednom odlučio biti 'predsjednik svih građana'. Ondje je ipak instalirao marionetu Miloša Vučevića - neki kažu da se presudan utjecaj zapravo preuzeo Vučićev brat Andrej - a sebi je istovremeno namijenio mjesto predsjednika novog 'narodnog pokreta' u kojemu osim SNS-a namjerava uključiti satelitske strančice.

Događaji se u Srbiji smjenjuju kao na traci, koncem tjedna slijedi novi građanski prosvjed 'Srbija protiv nasilja'…

'Vučićev skup prošao je znatno lošije od očekivanog premda se svim silama trudio dokazati da ima više pristaša i premda je za taj pothvat upregnuo svu državnu infrastrukturu i koristio apsolutnu vlast koju posjeduje. Njegov skup kao da je rađen po Miloševićevoj ili Putinovoj skripti, ali rezultat je bio znatno lošiji. Pokazalo se da zbilja postoji kritična masa građana, prije svega Beograđana, koji zahtijevaju odgovornost zbog političke i društvene situacije', kaže za tportal Senada Šelo Šabić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose.

'Vučić je nervozan. Njegov odlazak s čela SNS-a i formiranje širokog političkog pokreta upućuju na zaključak da se priprema podijeliti odgovornost za odluke koje će morati donijeti, prije svega o statusu Kosova. Dosad je preživljavao uglavnom kupujući vrijeme i koristeći razočaravajuću činjenicu da Zapad očito nema kapacitet staviti ga pod ozbiljniji pritisak', dodaje Šelo Šabić.

Ona se slaže s ocjenom da se srpska unutarnja politika pretvorila u Vučićev privatni reality show, u kojemu mu se pokušavaju suprotstaviti ostaci civilizirane, demokratske Srbije. I Šelo Šabić primijetila je da je tamošnji predsjednik u nedjelju navečer ponovno krenuo u detektiranje navodnih unutarnjih i vanjskih neprijatelja, pa tako i prozvao 'Zagreb i Prištinu koji žele srušiti vlast u Srbiji'.

'Radi se o šizofrenoj, izvrnutoj politici koja konstantno i bez ikakve odgovornosti izmišlja neprijatelje, kreira osjećaj ugroženosti za vlastito stanovništvo i povod za 'zbijanje redova'. U Srbiji je danas, nažalost, gotovo potpuno izgubljen prostor za bilo kakvo kritičko razmišljanje - ili barem za civiliziranu razmjenu mišljenja - i sve se svodi na jednu osobu, jednu stranku i, po najnovijem, jedan pokret. Vlada jednoumlje, zemlja koja je kandidat za Europsku uniju zapravo nije demokratska, a pogotovo nije parlamentarna demokracija. Nije ju bez razloga Freedom House ocijenio kao hibridni režim', dodaje sugovornica tportala.

'Apsurdne su njegove tvrdnje da susjedne države navodno žele vidjeti siromašnu Srbiju na koljenima: dapače, svakom tko razmišlja svojom glavom u interesu je imati demokratsku, otvorenu, propulzivnu i tolerantnu državu u susjedstvu', kaže ona. Koncentracija ogromne količine moći u rukama jednog čovjeka, dodaje, nikada ne završi dobro, a demokracija upravo zato podrazumijeva međusobnu kontrolu institucija i centara moći.

Šelo Šabić posebno upozorava na frapantan izostanak reakcije na Vulinov i Dačićev posjet sigurnosnom forumu u Moskvi, smatrajući da je po pitanju Balkana Europa 'izgubljena gotovo kao u devedesetim godinama prošlog stoljeća', a katkad i u sukobu sa SAD-om oko budućnosti ovog dijela svijeta. I samu Europsku uniju, upozorava, na skorim europskim izborima očekuje svojevrsno prebrojavanje.

'Neće biti lako, jer primjer Srbije pokazuje da je borba za demokraciju i doslovno došla pred naša vrata', zaključuje Šelo Šabić.