Hoće li podrška jednog od najvećih američkih izdavača biti dovoljna da Nintendovu novu platformu izvuče iz nezavisne startne pozicije
Electronic Arts vjeruje u Nintendo. Toliko vjeruje, dapače, da su kompletno impresionirani nadolazećim nasljednikom Wii-ja. Prema posljednjim vijestima, podrška za Wii U bit će u vidu nekoliko EA Sports naslova, kao i Mass Effecta 3. Spomenute sportske igre su Madden 13 i FIFA 13, s time da firma također radi na nekoliko neotkrivenih Wii U ekskluziva. Pitanje, doduše, leži u riskantnosti ovog poteza. Gledano iz povijesnog konteksta, opće je poznato kako Nintendo ima svojevitu filozofiju pri izradi svojih konzola i naslova.
Njihovo višegodišnje nasljeđe višestruko nagrađivanih igara uglavnom se tiče Nintendovih in-house franšiza, a ne kvalitetnih 3rd party naslova. Ovo u principu znači da je počevši sa Wii-jem velik broj igara koje su ostale u sjećanju zapravo sveden na Mario, Zelda, Metroid, Mario Kart i nekoliko drugih. Ako EA planira podržati rad na platformi koja je, recimo to tako, već prije izlaska smatrana velikim rizikom, moguće je da to rade kako bi zauzeli vodeće mjesto izdavača naslova za novu (vrlo često posprdno nazivanu) Super Mario konzolu. Međutim, činjenica je da se Nintendo trudi, te kako će po njima baš ova konzola biti nešto što će oduševiti i hardcore i casual gamere. Jedina stvar koja nas, konkretno, zabrinjava je slab interes za istu. I to ne pojedinaca - već tržišta i developera koji dijelom smatraju kako Nintendov ulazak u HD eru kasni nekoliko godina.
Svejedno, u Electronic Artsu su izjavili 'kako će podržati Wii U s nekoliko naslova, te kako će u slučaju uspjeha konzole biti uz Nintendo zato jer vjeruju u njega'. Kako ovo ne bi stalo samo na klasičnoj podršci platforme, za tjedan dana se otvara i 'EA kuća posvećena Wii U gamingu' na kojoj će dotična firma demonstrirati nekoliko Wii U naslova, te promovirati samu konzolu. Iskreno, nadamo se kako će ova platforma unatoč lošim prognozama postići ono što Wii nije mogao, te kako je se nećemo samo sjećati po nekolicini Mario igara.
Ono što se ovdje, barem prema nama, dešava je da Nintendo planira pogoditi senzitivitete starih gamera koji su prije dvadeset godina počeli hodočastiti za njihovim naslovima, te oduševiti ih remakeovima pravih klasika (Majora's Mask jedan je od dobrih primjera). No pitanje je koliko ta 'kuka' može funkcionirati. Osim temeljnih i poznatih igara koje ćemo neupitno gledati nakon što konzola izađe - pitanje je koliko zapravo jakih novih franšiza i IP-ova postoji za nadolazeću konzolu. Ne želimo biti negativni kada ovo pišemo, no nekako nam se čini da doza entuzijazma koji Reggie Fills demonstrira ovog puta neće biti dovoljna. Drugim riječima, prvi put u dugo vremena nadamo se da smo u krivu.