Podsjetimo, prvotno je bilo zamišljeno da se za EP izgradi vaterpolo dom na Mladosti, od kojega se odustalo zbog ekonomske krize i manjka novaca, a kao alternativno rješenje se nametnula ugradnja bazena u Arenu.

Iako se spominjalo da vaterpolo ne bi mogao u Arenu jer bi u tom slučaju zbog velike vlage bila narušena mikroklima, a samim tim u pitanje bi se dovela skupa elektronička oprema, studija koju je napravila Hrvatska komora inženjera strojarstva pokazala je da straha za to nema i da bi se taj problem riješio ugradnjom odgovarajućih dogrijača.

Međutim, ni nakon šest mjeseci, koliko traju pregovori u četverokutu Grad Zagreb – Ingra (vlasnik dvorane) – Zagrebački holding – Hrvatski vaterpolosavez, stvari se nisu makle od deklarativnog da su svi za.

Danas i jučer održana je nova runda sastanaka, ali se ništa nije pomaknulo s mrtve točke i čini se da je EP sve dalje od Arene, a sve bliže igranju na otvorenom bazenu plivališta na Mladosti koje bi pod hitno trebalo rekonstruirati.

'Sve sam više skeptičan oko održavanja EP-a u Areni, nikakvih pomaka u pregovorima nema i, unatoč tome što imamo sve potrebne studije, nitko ne želi preuzeti odgovornost za odigravanje utakmica u dvorani. Sve skupa je smiješno i žalosno jer nam u Zagreb 18. svibnja dolazi inspekcija LEN-a, a mi još ne znamo gdje će se prvenstvo odigravati.

Tri dana kasnije održat će se ždrijeb, a ako želimo igrati u Areni, krajnji rok za naručivanje školjke je 20. svibnja. Dogovorili smo da se do kraja tjedna održi još nekoliko sastanaka i mi bismo zaista voljeli da nam netko kaže može li vaterpolo ili ne može u Arenu i da znamo što nam je činiti', kazao je predsjednik HVS-a Perica Bukić dodajući da u sve može izvesti u okviru zadanog budžeta EP-a od 16 milijuna kuna, a možda i manje.

Iz Ingre i danas poručuju da, što se njih tiče, prepreka za EP u Areni nema, a iz Grada dvodnevne pregovore ne komentiraju jer je riječ o radnim sastancima. Međutim, iz izvora bliskih svim zainteresiranim stranama doznajemo da gradonačelnik Milan Bandić ne želi pristati na potpisivanje ugovora s Ingrom prema kojem bi eventualnu štetu nastalu održavanjem EP-a u najvećoj hrvatskoj dvorani snosio Grad.

Drugim riječima, u Gradu postoji strah da bi im se, u bližoj ili daljnjoj budućnosti, svi mogući kvarovi, manjkavosti nastale prilikom gradnje, kao i šteta koja je nastala prije EP-a mogli ispostaviti na računu pod krinkom ugradnje bazena.

Kada se vratimo malo u prošlost i sjetimo svih problema koji su se javljali od izgradnje dvorane, pa kasnije oko izdavanja najprije privremene i trajne uporabne dozvole zbog problema s krovom koji se i danas poteže po novinskim stupcima, pa sve do kašnjenja u plaćanju ugovornih rata i pologa od strane Grada i Vlade, uopće ne čudi da jedni drugima ne vjeruju i da se sve teže mogu dogovoriti oko bilo čega vezano uz dvoranu u koju je uloženo 87 milijuna eura, a za koju će porezni obveznici kroz 28 godina izdvojiti 210 milijuna.