Europski parlamentarci najvjerojatnije neće staviti veto na novi nacrt dogovora o putničkom registru koji će vrijediti između SAD-a i Europske unije. Kako stvari stoje, imena, fizičke adrese, telefoni, e-mail adrese, brojevi kreditnih kartica, religiozne ili seksualne preferencije, medicinski kartoni i ini privatni podaci putnika sa Starog na Novi kontinent čuvat će se 15 godina, unatoč tome je ista praksa nedopuštena u EU, osim u specijalnim slučajevima za koje je potrebno eksplicitno sudsko odobrenje.

'Pritisak SAD-a na europske zastupnike bio je velik', rekao za EUObserver njemački zastupnik zelenih Jan Philipp Albrechtnavodeći usput kako je revidirani dogovor od svibnja ove godine sve samo ne revidiran: 'Napravljene su tek kozmetičke promjene. Iako SAD garantira da će nakon šest mjeseci podaci prispjelih putnika biti anonimizirani, svejedno će ih držati 15 godina.'

Već sada američke vlasti traže od zračnih kompanija da im najkasnije 96 sati prije leta dostave podatke putnika ne bi li provjerili nalaze li se među putnicima potencijalni teroristi ili kriminalci. Kako god, premda su većinom nabrušeni i zabrinuti, europski će parlamentarci odustati od otpora, ponajviše zato što bi europske zračne kompanije pretrpjele izuzetnu štetu od mogućih sudskih tužbi. Nezadovoljstvo je posebice jako u njemačkoj sekciji Europske narodne stranke, koja broji najviše parlamentaraca u Bruxellesu.

Naime, Njemačka je izuzetno ponosna na svoje zakone o zaštiti privatnih podataka, koji se temelje na principu da se privatni podaci ne smiju čuvati osim u izvanrednim okolnostima. A propos putničkog registra, zemlja zadržava podatke svega šest mjeseci. Također, Njemačka je bila prva europska država u Europi koja je uopće donijela zakon o zaštiti privatnih podataka, 1970. godine. Nakon nacističke katastrofe, građani su ekstremno osjetljivi na bilo kakav državni ili korporativni nadzor nad privatnim životom.

S druge strane, nizozemska liberalna zastupnica Sophie Veld objašnjava kako neke od problematičnih stavki ugovora sa SAD-om ostaju i dalje na snazi. Preciznije, Washington će se njima i dalje moći služiti u raznorazne svrhe, a ne samo pod egidom antiterorizma i organiziranog kriminala, što su zahtijevali u Bruxellesu. Otvara se, stoga, pitanje, ako EU nije uspio izvući ništa bolje od svojeg prirodnog saveznika SAD-a, kako će tek izgledati slični sporazumi sa zemljama s kojima pregovaraju na istu temu, s Južnom Korejom, Katarom, Južnoafričkom Republikom, Malezijom ili s Kubom? Kako primjećuje EUObserver, samo je pitanje vremena kada će Rusija ili Kina nametnuti svoje viđenje privatnosti putnika iz EU.

Jedino je dogovor Australijom koliko-toliko zadovoljavajući. Tamo će čuvati putničke podatke pet i pol godina i upotrijebiti ih isključivo u svrhu borbe protiv terorizma ili organiziranog kriminala. Ukoliko se trend nastavi, sasvim je moguće da će o građanima Europe daleko više znati ostatak svijeta nego njihove vlastite zemlje.