'Zadnje što nam treba je rasprava o nuklearnom naoružanju', rekao je njemački ministar obrane Boris Pistorius (SPD) na sastanku ministara obrane NATO-a, a njegova poruka je usmjerena ni manje-ni više nego prema Berlinu. Dodao je pritom i da je to 'složena rasprava koju ne bi samo tako trebalo pokretati'. A pokrenula ju je Katarina Barley, nositeljica liste SPD-a na europskim izborima. Prozvanim bi se mogao osjetiti i njegov koalicijski partner Christian Lindner iz FDP-a
Barley je naime neki dan u jednom intervjuu rekla da je otvorena za to da se u kontekstu razgovora o europskoj vojsci razgovora i o europskoj atomskoj bombi.
Kako piše DW, i glavni tajnik NATO-a smatra da je takva nova otvorenost prema atomskoj bombi potpuno deplasirana. Ako je nešto dosad funkcioniralo, rekao je Jens Stoltenberg na sastanku ministara obrane, to je bilo nuklearno odvraćanje.
vezane vijesti
'Ne bismo trebali potkopavati njegov kredibilitet', poručio je Stoltenberg. Pogotovo jer je američki nuklearni štit za Europu gotovo jedina stvar koja još nije dovedena u pitanje u strateškim dokumentima Trumpovog tabora.
Iz perspektive politologinje Jane Puglierin, Europljani se suočavaju s potpuno drugačijim problemom, a on je na području konvencionalne obrane. Ona smatra da bi Amerikanci mogli staviti na čekanje svoj angažman u Europi. Šefica berlinskog ureda Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR) upućuje na 'Dormant NATO'. Radi se o dokumentu koji je izazvao val reakcija u Washingtonu. 'Tu je riječ o tome da konvencionalnu obranu Europe jamče samo Europljani', kaže Puglierin za DW.
Okosnica europske obrane bila bi slomljena. Američki vojnici bili bi povučeni iz Europe, a s njima i vještine poput izviđanja, zračnog transporta i brzog raspoređivanja borbenih trupa s velikim rezervama streljiva. Uglavnom sve ono što nedostaje 'većini europskih vojski', kaže Puglierin.
Nedostatak bi trebao biti otklonjen masovnim naoružavanjem. Tijekom rata u Ukrajini došlo je do neviđenog povećanja izdvajanja za obranu u zemljama članicama NATO-a. Prema podacima NATO-a, samo u 2024. to će iznositi 380 milijardi dolara, a gotovo dvije trećine zemalja članica tada će uložiti najmanje dva posto svog BDP-a u vojsku.
No sam novac neće riješiti problem, strahuje Puglierin. Sve dok nacionalne vlade imaju ambiciju proizvoditi vlastite tenkove, podmornice i haubice, suradnja na vojnom polju bit će teška.
'Koordinacija europskog snabdijevanja jedva funkcionira', čak i unatoč tome što su nacionalni budžeti za obranu porasli, smatra ona. 'Nacionalni refleksi imaju prednost', kaže Puglierin.
Europski tenk za sve - to je još uvijek želja za budućnost, a ne sadašnje stanje. U ovom trenutku postoji velika praznina koju treba popuniti.
Očekivanja od NATO-a su velika, a sadašnja situacija je vrlo neuobičajena - SAD kao najjača vojna sila na svijetu nije u stanju u Kongresu odobriti obećanu vojnu pomoć za Ukrajinu, i to pod vodstvom predsjednika Joe Bidena koji je potpuno transatlantski orijentiran. To Europljanima pokazuje što bi moglo postati trajno stanje ako se Donald Trump useli u Bijelu kuću.
