UNDP i Europska unija izrazili su 'duboko žaljenje zbog nehotične uvrede nanesene najavom da će pokrenuti obnovu', pri čemu su zanemarili povijesnu pozadinu Xhafera Deve, a njemački veleposlanik u Prištini Jörn Rode izrazio je zabrinutost zbog namjere da se obnovi kuća nacističkog kolaboracionista u Južnoj Mitrovici, naglasivši da je obnova zgrade 'kultura sjećanja na pogrešan način'.

Kosovski ministar kulture Hajrulla Ceku je pak kazao da Priština ne 'ohrabruje povijesni revizionizam i ne rehabilitira povijesne ličnosti', ali i da su kritike potaknute 'nepotrebnom galamom' susjedne Srbije, koja ne priznaje državu Kosovo.

Deva je za vrijeme socijalističke Jugoslavije smatran domaćim izdajicom i ratnim zločincem jer je u Drugom svjetskom ratu bio na čelu milicija albanskih nacionalista, a s Heinrichom Himmlerom, vođom SS-a, kasnije i Gestapa, osnovao je zloglasnu 21. oružanu gorsku diviziju SS-a Skenderbeg za sprečavanje djelovanja Titovih partizana na Kosovu i Metohiji te partizana pod vodstvom Envera Hoxhe u Albaniji. Pojedini kosovski izvori tvrde da je Deva oslobađao partizane iz zatočeništva, ali tek ako bi za njih dobio otkupninu.

Pod patronatom nacističke obavještajne službe

Deva je rođen 1904. godine u Mitrovici u obitelji veletrgovca drvom, a školovan je u Istanbulu na Robert Collegeu of Commerce – najstarijoj američkoj školi izvan Sjedinjenih Država. Nakon završetka fakulteta nastanjuje se u Aleksandriji te je radio kao predstavnik Osmanske banke, ali se 1932. vraća u Mitrovicu i preuzima očev biznis s drvnom građom. Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije u proljeće 1941. stavlja se na raspolaganje nacistima s obzirom na to da je Mitrovica potpala pod njemačku okupaciju, a ostale dijelove Kosova podijelili su talijanski i bugarski fašisti.

Utjecajni Deva se odmah nakon dolaska Nijemaca priklonio opunomoćeniku Trećeg Reicha za jugoistočnu Europu Hermannu Neubacheru, a on mu je povjerio osnivanje uprave s albanskim činovnicima, agronomima i učiteljima, s kojima je počeo otvarati škole na albanskom jeziku, što je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bilo zabranjeno. Skupina albanskih lokalnih čelnika, među kojima je bio i Deva, sklopila je krajem travnja 1941. godine sa zapovjednikom njemačke 60. motorizirane pješačke divizije Friedrcihom Georgom Eberhardtom sporazum prema kojem su albanski vođe bili dužni pomagati u održavanju reda i mira u tom multietničkom području, a zauzvrat bi dobili određeni stupanj autonomije u rješavanju lokalnih pitanja.

Nakon što je početkom rujna 1943. kapitulirala fašistička Italija, Nijemci preuzimaju kontrolu nad Albanijom i cijelim Kosovom i Metohijom te uspostavljaju Namjesničko vijeće, u kojem je Deva bio ministar unutarnjih poslova. Na prijelazu iz 1943. u 1944. godinu s Bedrijem Pejanijem i Ismetom Kryeziuom te drugim albanskim kolaboracionistima osnovao je vojno-političko udruženje koje je formirao Abwehr kao podršku u realizaciji koncepta Velike Albanije, ali i u borbama protiv Titovih i Hoxhinih partizana. Tri mjeseca kasnije Deva s Himmlerom osniva SS-ovu diviziju Skenderbeg, a popunjavali su je albanski dragovoljci i borili se protiv partizana.

Pripadnici te divizije, nazvane po albanskom narodnom junaku koji je vodio otpor protiv invazije Osmanskog Carstva, bili su prepoznatljivi po bijeloj tunici fustaneli i tradicionalnoj albanskoj kapi qeleshe. Postrojba je uglavnom čuvala rudnike u Kosovu i terorizirala nealbansko stanovništvo, a sudjelovala je i u deportaciji 281 Židova s Kosova i Metohije. S obzirom na to da su njezini pripadnici učestalo dezertirali, nakon samo osam mjeseci djelovanja proglašena je beskorisnom i ukinuta.

Vrbovala ga CIA radi rušenja Tita i Hoxhe

Kako se ratna sreća okrenula krajem 1944. godine, Deva bježi s Kosova s nacistima te se jedno vrijeme nastanjuje u Zagrebu pod zaštitom poglavnika NDH Ante Pavelića, a padom ustaške države u svibnju 1945. bježi najprije u Austriju, a zatim u Egipat i Siriju. Ondje nastavlja političku aktivnost i izdaje nacionalistički list Bashkimi i Kombit (Ujedinjena nacija), a 1948. vrbuje ga američka CIA i poziva ga da djeluje u Rimu. Nakon dvije godine provedene u središtu američke tajne službe za jugoistočnu Europu, Deva odlazi u Grčku, Tursku i Egipat te bezuspješno pokušava novačiti Albance radi rušenja komunističkih režima u Jugoslaviji i Albaniji.

Razočaran neuspjehom, Deva 1956. odlazi u SAD te stvara Treću prizrensku ligu, organizaciju koja je propagirala oslobođenje Kosova i Albanije od komunista, a s obzirom na svoj utjecaj, smatran je vođom albanskih nacionalista koji su bili razasuti svijetom. Preminuo je u svibnju 1978. u San Franciscu, a na njegovoj osmrtnici pisalo je da je bio pomoćnik zamjenika pošte na Sveučilištu Stanford, na kojem je jedno vrijeme i predavao.

Deva, kojeg je osobno odlikovao Adolf Hitler, u bivšoj Jugoslaviji proglašen je ratnim zločincem zbog svoje uloge u osnivanju SS-ove postrojbe koja je 1944. počinila zločine nad Srbima u Peći, a i Albanija ga je smatrala zločincem jer je naredio strijeljanje 80 stanovnika Tirane zbog sumnje da su antifašisti. Kosovski povjesničar Jusuf Buxhovi ističe da je štitio Židove s Kosova i Metohije davši im besu, odnosno čvrsto obećanje koje Albanci moraju održati i po cijenu života.

Iako su mišljenja o kontroverznom Devi podijeljena, on je nesumnjivo jedan od sinonima za nacističkog kolaboranta. Takvog je stava i njemački veleposlanik u Prištini Rode, zaključujući da se 'ne smije iskrivljavati istina o Holokaustu i ratnim zločinima koje su počinili nacisti i njihovi lokalni suradnici'.