Uz bespilotne borbene letjelice turske proizvodnje TB2 Bayraktar, ukrajinska vojska temelji obranu zemlje od ruske agresije na čitavom nizu lakih prijenosnih sustava protuzračne obrane (MANPADS) te jednostavnih vođenih ili nevođenih protuoklopnih raketa koje se, osim za uništavanje ruskog oklopa, mogu koristiti protiv neoklopljenih vozila, objekata i ljudstva.

Ukrajinskim braniteljima ide na ruku i rusko korištenje potpuno pogrešne taktike, preuzete iz operacija u Siriji, u kojoj su ruski zrakoplovi gađali ciljeve nevođenim bombama, zbog čega su morali letjeti nisko pa su postajali laka meta za prijenosne sustave protuzračne obrane. Ruska vojska je, sudeći prema informacijama s terena, u potpunosti zanemarila i vlastite bespilotne sustave, a njezin trenutni neuspjeh dijelom je rezultat i neekonomičnog korištenja preciznog navođenog oružja, kao i potpunog izostanka modernih sustava za aktivne elektroničke napade i elektroničku podršku.

Pojedini izvori ukazuju i na manjak goriva, hrane i lijekova u logističkom lancu ruske vojske, što stvara zastoje na pravcima prema Ukrajini i velik pritisak na ruske snage koje pod svaku cijenu namjeravaju zauzeti što više ključnih pozicija prije nego što se zemlja pretvori u žitko blato, a vegetacija zakrije pregled. No i u tom slučaju, uz psihološku komponentu prema kojoj je uvijek jači onaj koji se brani, ruskoj vojsci ne piše se dobro jer su predstojeći vremenski uvjeti idealni za korištenje prijenosnih sustava koji ovih dana u velikim količinama pristižu sa Zapada.

Oružje koje je presudilo Sovjetima u Afganistanu

U dosadašnjim borbama, među lakim protuzračnim sustavima što se ispaljuju s ramena, ističe se američki FIM-92 Stinger s infracrvenim navođenjem, smatran najslavnijim MANPADS-om. Prvi Stingeri ušli su u sastav američke vojske još 1981. godine, a pored SAD-a, službeno se koriste u vojskama tridesetak zemalja i nebrojenih vojnih organizacija diljem svijeta.

Popularni Stinger može gađati ciljeve na udaljenosti od 4800 metara i to s nadmorske visine između 180 i 3800 metara, što se pokazalo izuzetno učinkovitim tijekom sovjetske invazije na Afganistan, u kojem su mudžahedini s planinskih vrhunaca njime 'skidali' sovjetske jurišne i transportne helikoptere kao od šale, čime je u konačnici presudio sovjetskoj invaziji.

Stinger se lansira putem malog motora na sigurnu udaljenost od strijelca, nakon čega se, kao i kod raketnog motora, uključuje pogon na čvrsto gorivo koje omogućuje brzinu projektila do 2,2 Macha. Bojeva glava Stingera iznosi oko tri kilograma, a raketa pronalazi cilj na temelju UV i IR spektra, koji čine sustav za nišanjenje otpornijim na protumjere ugrađene u borbene zrakoplove. Dosad je konstruirano nekoliko verzija Stingera s poboljšanim softverom koji može zahvatiti manje mete i zrakoplove s malim radarskim 'potpisom', a verzija F Block II ima povećan domet od 7600 metara.

Prema dostupnim podacima, ukrajinskoj vojsci trebale bi stići dodatne zalihe Stingera iz Njemačke, Italije, Latvije, Litve i Nizozemske, među kojima su i verzije s dvostrukim lanserom na postolju, dok je Danska odustala od slanja tog oblika pomoći jer je projektilima istekao rok trajanja.

Poljska je najavila da će ukrajinskoj vojsci poslati zalihe prijenosnog protuzračnog obrambenog sustava domaće proizvodnje Piorun (Munja), poboljšanu verziju sustava Grom, nastalog kao derivata sovjetskog sustava s infracrvenim navođenjem 9K38 Igla. U usporedbi s prethodnikom, Piorun ima novu, digitalnu bojevu glavu za samonavođenje s povećanom otpornošću na različite vrste smetnji, većim dometom otkrivanja letećih objekata i proširenim mogućnostima otkrivanja manjih ciljeva poput dronova.

Poljske 'munje' s digitalnim bojevim glavama

Poljski Piorun ima ugrađen novi sustav blizinskih osigurača i pojačan pogonski sustav koji osigurava veći domet od 6,5 kilometara u daljinu i četiri kilometra u visinu. Maksimalna brzina projektila iznosi 660 metara u sekundi, a Piorun, osim Poljaka i Ukrajinaca, koristi američka vojska, što dovoljno govori o njegovoj kvaliteti.

Iz Njemačke stižu informacije da će opremiti ukrajinske branitelje s oko 2700 lakih prijenosnih protuzračnih sustava tipa Strela iz zaliha nekadašnje istočnonjemačke vojske. Još uvijek nije jasno je li riječ o sustavima 9K32 Strela-2 ili 9K34 Strela-3, koje nose NATO-ve nazive SA-7 Grail i SA-14 Gremlin.

SA-7 je toplinski navođena raketa čija efektivnost ovisi o sposobnosti da se navodi prema toplinskom izvoru mete, u pravilu motoru letjelice. No kako je u sustav ugrađen jednostavan sustav navođenja IR, Strelu-2 se lako može zavarati primjenom toplinskih mamaca. S vremenom je poboljšana elektronika pa je infracrveni sustav za navođenje prema cilju bio znatno precizniji, a daljnjom modernizacijom nastao je SA-14 s boljim borbenim karakteristikama.

Iako su ti sustavi ograničenih sposobnosti u odnosu na Stingere i Piorune, valja napomenuti da Strele mogu pružiti ukrajinskim snagama dodatni korisni kapacitet jer su postrojbe otprije upoznate i uvježbane za ratovanje ovim tipom lake protuzračne obrane.

S obzirom na to da glavninu ruskih invazijskih snaga čine oklopne postrojbe, Ukrajinci se jako vesele američkim naprednim protuoklopnim vođenim projektilima tipa FGM-148 Javelin jer su se u dosadašnjem tijeku ratovanja pokazali kao nenadomjestivi u srazu s ruskim oklopom. Zahvaljujući upotrebi termografske kamere za samonavođenje, sustav Javelin funkcionira po principu 'ispali i zaboravi', a nakon lansiranja projektil koristi profil napad odozgo, gdje je oklop ruskih tenkova tradicionalno najtanji. Napad odozgo Javelinom prikladan je za borbu u urbanom okruženju, a FGM-148 se može koristiti i protiv nisko i sporoletećih helikoptera, posebno tijekom njihovih operacija u i izvan zona slijetanja.

Inače, Javelin koristi bojevu glavu koja čini tandem kumulativno punjenje namijenjeno savladavanju borbenih oklopnih vozila s reaktivnim oklopom, a prema najavama, u redove ukrajinske vojske, koja ga otprije koristi, trebao bi stići iz američkih i estonskih zaliha. Informacije s terena ukazuju na to da primjena Javelina s dometom od četiri kilometra, podjednako danju i noću, ima 'skor' od čak 90 posto uspješno pogođenih meta.

Pomoć iz Luksemburga

Velika Britanija opremila je Ukrajinu i prije sukoba lakim protuoklopnim oružjem nove generacije (NLAW), nastalim u suradnji sa švedskom vojnom industrijom. Riječ je o oružju koje kombinira jednostavnost lakog protuoklopnog oružja s prednostima teških protuoklopnih vođenih raketnih sustava. NLAW se, poput nešto složenijeg Javelina, može ispaliti odozgo ili izravnom paljbom s učinkovitim dometom od 800 metara, a pritom koristi vlastito navođenje djelujući također po principu 'ispali i zaboravi'.

NLAW je vrlo mobilan i jednostavan sustav za korištenje bez konkurencije u svijetu, a proizvođač tvrdi da se radi o savršenoj mješavini visoke tehnologije, sposobnosti i mobilnosti za vrstu sukoba kakav se upravo vodi u Ukrajini, bez obzira na nedostatak dometa. Inače, Luksemburg je kao jedna od najmanjih članica NATO-a najavila da će ukrajinskim braniteljima donirati oko 100 komada NLAW-ova.

Kanada bi pak u Ukrajinu trebala poslati oko 100 komada švedskih bestrzajnih pušaka tipa Carl Gustaf kalibra 84 milimetra. Radi se o sustavu za višekratnu upotrebu koji može ispaliti široku paletu vrsta streljiva, uključujući namjensko protutenkovsko i visokoeksplozivno streljivo za napad na neprijatelje iza čvrstog zaklona. Najnovija verzija M4 ima uvelike smanjenu težinu od prethodnika, a može se koristiti za uništavanje oklopnih vozila s dodatnom zaštitom, bunkera i ljudstva u pokretu dok korištenjem posebnog dimnog i svjetlećeg streljiva odnosi taktičku prevagu u svako doba dana.

Švedska bi Ukrajini izravno trebala poslati i svoj sustav AT4, zapravo jednokratnu verziju pušaka Carl Gustaf s dometom od 300 metara, a prvenstveno se koristi za paljbu u skučenom prostoru, poput stanova u zgradama. Nizozemci pak najavljuju donacije u obliku 50 njemačkih Panzerfausta PzF3 IT-600, protuoklopnih sustava dometa 600 metara koji putem laserskog mjerača razdaljine, unutar ugrađenog mini balističkog računala, omogućuje preciznu paljbu.

Jurišni bacači za ispaljivanje iz zgrada

Iz SAD-a bi trebali stići i jednokratni jurišni bacači M141 za sraz s lakim oklopnim vozilima, bunkerima i ostalim utvrđenim položajima, kao i jednokratni raketni bacači M72 za sigurno ispaljivanje iz zgrada i drugih zatvorenih prostora.

Radi se o laganom i kompaktnom 83,5-milimetarskom oružju čiju su isporuku ukrajinskim braniteljima najavili ili već provode Kanada, Norveška, Danska i Finska, a potonja će poslati i lake prijenosne protutenkovske sustave kalibra 112 milimetara koje licencno proizvodi po uzoru na francuski izvornik APILAS. Oružje je to učinkovitog dometa od 500 metara protiv statičnih ciljeva i 300 metara protiv ciljeva u pokretu, ali se zbog velike buke smatra odveć traumatičnim pa se rijetko koristi.

Španjolska je najavila isporuku 1370 jednokratnih protutenkovskih lansera tipa Alcotan-100, opremljenih visokoeksplozivnim protutenkovskim raketama dometa 600 metara, kao i nešto starije bacače granata C90, a donacije su najavile i Grčka, Poljska i Slovačka, ne precizirajući o kakvim je sustavima riječ.

Sveukupno, radi se o sustavima koji su dijelom otprije poznati ukrajinskoj vojsci i laki su za korištenje, a u značajnim količinama pokazuju izvanredne rezultate protiv ruskog oklopa i niskoletećih zračnih snaga na kojima Kremlj tvrdoglavo temelji agresiju na neovisnu državu.