Riječ je, dakako, o goveđoj spongiformnoj encefalopatiji, Creutzfeldt-Jakobovoj bolesti ili jednostavno kravljem ludilu, ovisno pojavi li se kod čovjeka ili kod goveda. Obje vrste bolesti mogu se prenijeti s jedne vrste na drugu, sa životinje na životinju, sa životinje na čovjeka ili s čovjeka na čovjeka putem hormona rasta, presađivanjem rožnice i slično. No bolest se pojavljuje kod čovjeka tek ako osoba ima odgovarajući gen za njeno aktiviranje.

Kravlje ludilo ili goveđa spongiformna encefalopatija je smrtonosna neurodegenerativna bolest goveda koja se prvi put pojavila u Velikoj Britaniji 1986. godine, a kod ljudi devet godina kasnije. Budući da se radilo o razmjerno nepoznatoj bolesti ljudskog mozga, koja je sličila neurodegenerativnom oboljenju što su ga početkom 20-ih godina prošlog stoljeća opisali njemački neuropatolozi Hans Gerhard Creutzfeldt i Alfons Jakob, nazvana je Creutzfeldt-Jakobova bolest.

Pojavu kravljeg ludila u Velikoj Britaniji uzrokovali su prioni, odnosno čestice sitnije od virusa, građene od otpornih bjelančevina kojima je bilo zaraženo mesno koštano brašno dobiveno preradom klaoničkih otpadaka zaraženih ovaca, a koje se koristilo u prehrani goveda zato što je bilo znatno jeftinije od dotad korištene soje i ribljeg brašna. Simptomi koje su pokazivala zaražena goveda zaslužni su za naziv kravlje ludilo. Zaražena stoka je naime pokazivala agresiju i nervozu, a kasnije i nedostatak koordinacije, smanjenu proizvodnju mlijeka ili gubitak težine unatoč neprestanom teku. Dodatno je nepoznanice pri prepoznavanju ove bolesti unosio dugogodišnji period inkubacije, a mogla je potrajati i do osam godina.

Neprepoznata epidemija

Jedući meso zaražene životinje, osobito mozak, leđnu moždinu i iznutrice, sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća zarazili su se i prvi ljudi, ponajprije u Velikoj Britaniji, u kojoj je zabilježen najveći broj žrtava. Budući da je inkubacija kod te bolesti višegodišnja, povezanost kravljeg ludila i zaražene hrane nije prepoznata sve dok nije izbila epidemija koja je stavljena pod kontrolu masovnim uništavanjem stoke.

Simptomi kod većine oboljelih od bolesti povezane s kravama bili su gubitak pamćenja, smetenost, halucinacije, grčevi, neuropatija i različiti poremećaji kretanja. Mogući su i poremećaji vida u obliku dvostruke slike i zamagljenja, a smrt je nastupala između šest mjeseci i godine dana od zaraze, najčešće zbog upale pluća.

Proučavajući bolest, znanstvenici su ustanovili kako je incidencija u svijetu vrlo mala, odnosno da se na dva milijuna ljudi bilježi tek jedan slučaj zaraze. Uočeno je i da se javlja u oba spola, najčešće u dobi između 50 i 60 godina, kao i da značajnih 15 posto oboljelih ima genetski uvjetovan, dominantan nasljedni oblik bolesti.

Neurolozi ističu kako su za postavljanje dijagnoze, osim kliničke slike, važne karakteristične promjene u elektroencefalografskom pregledu mozga. Ipak, specifično liječenje i kontroliranje bolesti ne postoji. Danas se ono svodi na ublažavanje simptoma i olakšavanje stanja pacijenata putem opijatnih lijekova koji ublažavaju bol. Preporučuju se i lijekovi protiv nesvjesnog grčenja mišića koje se pojavljuje kod svih pacijenata, od kojih čak 90 posto umre tijekom prve godine bolesti.

Smrt u Varaždinu

Prema službenim podacima, od Creutzfeldt-Jakobove bolesti u Velikoj Britaniji preminule su 154 osobe. U Francuskoj je preminulo šest, a po jedna osoba u Italiji, Irskoj, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Jedna osoba je 2012. godine preminula i u Hrvatskoj. Riječ je o slučaju koji se pojavio u Varaždinu 12 godina od vrhunca pandemije u Europi, a koji je potvrdio institut za neurologiju Medicinskog fakulteta u Beču.

Iako je incidencija vrlo mala, liječnici savjetuju da treba razmotriti izbjegavanje govedine ili birati goveđe mišiće za koje postoji manja mogućnost da su zaraženi nego mljeveni proizvodi, poput hamburgera i kobasica. Zasad pak nije potvrđeno da kravlje mlijeko i mliječni proizvodi predstavljaju rizik za prijenos kravljeg ludila.