Pozdrav ljudi. Moje ime je Tomica, putopisac iz Varaždina. Prije nego što krenem sa svojim pričama na tportalu, jer sigurno ste već shvatili da sam pridošlica ove platforme, volio bih vam se u par rečenica predstaviti.

Zadnjih nekoliko godina dosta sam putovao: prolazio kontinente kopnenim putem, stopirao kroz 24 države te pješačio na tisuće kilometara u komadu. Ali vratimo se mi na početak priče, na trenutak kako je sve to krenulo.

Te ne tako davne 2015. godine odlučio sam promijeniti tadašnji način života za čiju sam monotoniju lancima svakodnevice bio vezan. Bio je to jedan normalan, staložen i siguran život u kojemu svaki dan osam sati odlazi na rad - većinom na nešto što ne volimo raditi - zatim osam sati odlazi na spavanje, a ono malo nešto vremena što ostane između spavanja i rada trebalo bi biti vrijeme za nas, za naše ambicije, strast i hobi.

Problem nastaje tada kada i to malo slobodnog vremena što nam dnevno ostaje ne možemo iskoristiti za sebe same, ponajviše zbog posla koji radimo dovoljno smo umorni i demotivirani da bih radili na sebi, te sam na jesen te iste godine dao otkaz i krenuo na drugi kraj svijeta.

Međutim, kako mi je trideseta već lagano kucala po glavi nisam imao previše vremena za okolišanje, tj. za neka kratka putovanja po Europi, već sam obećao sam sam sebi da ću se zaputiti na drugi kraj svijeta, i to jednim neuobičajenim prijevoznim sredstvom - autostopom.

Realizacije te moje ideje protezala se i bolje nego što sam očekivao te sam već par mjeseci kasnije, u zimi, preko Balkana i Turske stigao na Bliski Istok, u Iran. Tu zemlju sam naglasio posebno zato što mi je u njoj započelo ono pravo, istinsko putovanje gdje sam lagano počeo disati punim plućima.

Kako su mjeseci polako prolazili, tako sam bio sve udaljeniji od doma. Kroz Emirate, Oman, Indiju, Nepal, Burmu, Tajland te kroz mističnu Kambodžu, s pedeset dolara u džepu stigao sam u Vijetnam gdje sam ostao godinu dana.

Tamo sam se čak i zaljubio i upao u dugogodišnju vezu u kojoj sam dan danas, te pronašao posao učitelja engleskog jezika i dovoljno zaradio za nastavak putovanja.

Sljedila je još godina i pol putovanja u kojem sam preko Vijetnama, Laosa, opet Tajlanda, Malezije, Singapura, Indonezije, Istočnog Timora i Australije stigao na svoje konačno odredište - na Novi Zeland.

Ali bez obzira na to što sam prošao stopirajući oko 40.000 kilometara, ideja o dolasku na Novi Zeland i samo tako odjednom završiti putovanje nije mi bila zadovoljavajuća. I zato sam odlučio propješačiti cijeli Novi Zeland, od juga pa sve do sjevera.

Ubrzo sam nabavio kolica, u njih ubacio sve svoje stvari s kojima sam putovao te sam se autobusom spustio na najjužniju točku zemlje i krenuo sa svojim pothvatom.

Šezdeset i devet dana kasnije i 1500 kilometara u nogama, prehodao sam cijeli Novi Zeland i time završio svoje dugogodišnje putovanje.

Napisao sam i svoju prvu putopisnu knjigu, od dolazeće trilogije, o svom putovanju. Knjiga je još uvijek u fazi obrade i bit će izdana ove jeseni, u listopadu. Prije par tjedana pokrenuo sam i kampanju u vezi izdavanje iste, pa ako vas pobliže zanima ta dugogodišnja putnička priča, možete naručiti moju knjigu i time ćete podržati kampanju.

Eto ljudi, to je za sada sve od mene. Čujemo se uskoro, već sljedeći tjedan. Od sada ćete me moći pratiti na tportalu gdje ću s vasma podijeliti neke od najupečatljivijih avantura i priča s mog putovanja.

Hvala vam.