Bez obzira bilo vrelo ljeto ili ledena zima, za goste Maje Božičanin to nije problem. Oni su spremni zaputiti se u šumu, popeti na proplanak i sjesti za stol i to - pod otvorenim nebom. Tematski objed koji priprema u sljedovima mogu joj pokvariti samo veprovi, jeleni ili snažan vjetar, u šali će reći.

'Za mojim stolom može sjediti maksimalno 14 ljudi', opisuje za tportal svoju ideju koju je pretočila u posao.

Ovoj voditeljici Europapiera Adria za Slavoniju i Baranju nakon isteka službenog radnog vremena ne prestaju se nizati ideje o tome gdje će izvesti ljude u prirodu i poslužiti im najbolje od onoga što nudi to godišnje doba. Jelo će pripremiti tradicionalno, na vatri. Koliko joj je poznato, za sada je po tome jedinstvena u Hrvatskoj.

Cijela priča zakotrljala se prije četiri godine. Slobodno vrijeme odlučila je pretočiti u nešto, kaže, kreativno. Znala je da se želi 'estetski izražavati'. Otvorila je blog i krenula.

'Došla sam u godine u kojima mi je važno što i kako jedem. Do tada sam se, nazvala bih to tako, neuredno hranila. Iako živim sama, nedjeljom sam počela kuhati kao da će nas za stolom biti šestero. Pripremila bih cijeli obrok', otkriva Maja glavni okidač promjene.

Zrno inspiracije ubacio joj je kuharski bračni par iz Amerike, Mona i Jared Johansom, koji kuhaju na vatri, a čiji rad godinama prati na Instagramu. Svoj je jedinstven stil odlučila začiniti tradicionalnom slavonskom kuhinjom, na kojoj je i odrasla, uz svoju baku. Djetinjstvo i školovanje provela je u Orahovici, na obroncima Papuka, na kojem je šetala šumama, tragala za gljivama...

'Sad sve radim što je i ona meni. Cilj mi je staviti na tanjur ono čega ima u toj sezoni, rajčice ljeti, šparoge u svibnju, kiseli kupus zimi... Gledam koristiti isključivo namirnice regionalnog karaktera, a poslužiti ručak u prirodi', objašnjava nam.

Tako je i krenula. Prvi stol postavila je u listopadu prije tri godine, u šumi svoje obitelji na obroncima Papuka. Gdje nema struje ni vode. Gostima nije bio problem sjediti na otvorenom i u pola metra snijega na minus 11 stupnjeva Celzijevih, kaže nam. Poput Vivaldija, ali umjesto nota, svoj je ciklus 4 godišnja doba zaokružila ručkovima na otvorenom. Iako voli jesen i proljeće jer pršte bojama, nisu joj mrski ni ljeto i zima. Obožava slano i ljuto, a prava kuća, kaže nam kroz smijeh, uvijek će imati tablu slanine, kilogram luka i bure rakije.

'Meni je ovo sve igra. No počele su mi se javljati prehrambene industrije, restorani s kojima sam počela surađivati. Drago mi je da sam uspjela povezati i proizvođače koji sada surađuju. Tako primjerice Mesna industrija Ravlić i tvrtka Žito surađuju s vinkovačkim Teamom Tree, a koji proizvode drvene daščice za pripremu hrane', zadovoljno će Maja, dodajući da je registrirala obrt maXYama. U nazivu je spojila ime svojega mačka Maxa i vlastito, ali obrnuto.

Kaže kako nema zaposlenih, ali partnerom u poslu može nazvati fotografa koji ju prati u stopu, Osječanina Tomislava Šilovinca. S njim je razgovarala i o daljnjim planovima.

'Treba složiti planove za budućnost. Imam ideje za to gdje bih i kako poslužila novi ručak. Ružica grad kraj Orahovice. I ispod slapa na Jankovcu. Izdati kuharicu...', otkrila je dio njih za kraj razgovora Maja Božičanin.