Na snimkama u području rendgenskog zračenja crna rupa izgleda poput blještave zvijezde, međutim jasno se vidi kako se više ne nalazi u središtu galaksije, gdje joj je obično mjesto.

Do otkrića je došla Marianne Heida sa Sveučilišta u Utrechtu analizirajući cijelo mnoštvo Chandrinih snimaka.

U središtu svake galaksije obično se nalazi neka supermasivna crna rupa koja povremeno zrači u rendgenskom dijelu spektra. Međutim, Heida je u jednoj dalekoj galaksiji otkrila zvijezdu čije je zračenje toliko snažno da najviše odgovara onome koje emitiraju supermasivne crne rupe čija je masa često milijardama puta veća od mase Sunca. Tako težak objekt može se nalaziti daleko od središta galaksije samo ako iz nje izlijeće velikom brzinom.

Jedan od mogućih uzroka ove pojave je spajanje dviju crnih rupa.

U posljednjih nekoliko godina znanstvenici su napravili proračune koji predviđaju koje bi mogle biti brzine tog izlijetanja, za što su im bila neophodna vrlo moćna suvremena računala. Rezultati su pokazali da one ovise o smjeru i brzini kojom dvije crne rupe rotiraju jedna oko druge prije sjedinjenja.

Astronomi se nadaju da će druge slične snimke otkriti prirodu crnih jama prije sraza te da će satelit LISA, koji bi trebao biti lansiran sljedeće godine, izmjeriti gravitacijske valove koje one emitiraju pri sudaru. Istraživanja bi u konačnici trebala otkriti nastaju li supermasivne crne rupe u središtima galaksija spajanjem brojnih manjih rupa.

Crne rupe nastaju kada velike zvijezde sagore svu svoju energiju, a njihova se golema masa uruši u relativno mali prostor. Gravitacija nastalih tijela toliko je jaka da gutaju svu materiju u svojoj blizini. Kada se dvije crne rupe sudare nastaje golema količina energije, veća od sjaja svih zvijezda u svemiru zajedno, prostorno vremenski kontinuum počinje podrhtavati poput želatine, a gravitacijski valovi šire se brzinom svjetlosti.