Ljiljana Maravić Pirš, zagrebačka odvjetnica, zastupajući svoje klijente došla je do saznanja da neki članovi gradskih komisija za izdavanje uporabnih dozvola dobivaju stanove od investitora kojima izdaju te dozvole. Prije nekoliko mjeseci jedan od njezinih klijenata pokazao je dokumente koji teško kompromitiraju neke od zaposlenika zagrebačke Gradske uprave. Ono što sam ja primijetila radi se o vremenskom periodu barem desetak, petnaest godina i taj mehanizam i dalje funkcionira. Postoje odgovarajući investitori, postoje odgovarajući članovi komisija i postoje stanovi na njihovo ime, kaže Ljiljana Maravić Pirš.

A članovi komisija uporabne su dozvole izdavali građevinarima iako stanovi nisu bili spremni za useljenje. Zauzvrat su ih građevinari nagrađivali ni manje ni više nego stanovima i garažama. I to ne jednim stanom, u nekim slučajevima navodno se radi i o nekoliko njih. Tu svakako moramo postaviti pitanje kako je moguće da jedan zaposlenik gradske uprave ima čak sedam stambenih jedinica, a radi za prosječnu hrvatsku plaću. I nijedan od tih stanova nije pod hipotekom banke, svi su kreditno neopterećeni.

Mlada novinarka Jana Peršić pokušala je od Gradske uprave dobiti popis članova komisija u Gradu Zagrebu i njihove adrese u posljednjih petnaest godina kako bi istražila tko je komu pogodovao. Međutim, odgovoreno joj je da joj ne mogu dati te podatke jer podliježu zakonu o zaštiti osobnih podataka i zakonu o zaštiti tajnosti podataka. Ako novinari ne mogu doći do tih podataka, ne možemo očekivati da će se otkriti eventualne kriminalne radnje.

Gostujući u današnjoj emisiji Nedjeljom u dva zagrebački gradonačelnik Milan Bandić kazao je kako nema saznanja o takvim slučajevima i da ne vidi razloga da podaci o tim zaposlenicima ne budu javni. Naime, naša novinarka, na traženje imena ljudi koji su radili u tim komisijama, od gradske uprave je dobila odbijenicu uz objašnjenje da su podaci tajni jer podliježu zakonu o zaštiti osobnih podataka i zakonu o zaštiti tajnosti podataka.

Anamarija Musa, povjerenica za informiranje, kaže kako u takvim slučajevima ne vrijedi ograničenje o zaštiti osobnih podataka jer te osobe u tim tijelima ne nastupaju kao građani već kao predstavnici organizacija, stručnjaci i u svakom slučaju javnost ima pravo znati tko su oni.

Imena članova komisije, njihove nekretnine upisane u zemljišne knjige, potvrda iz porezne uprave, tko je bio investitor - dale bi odgovor tko je i kako dolazio do stanova. Jer ako se zna kad je koji investitor i kada radio na određenom području grada zagreba, zna se i kada je izdana uporabna dozvola, tko je sve sudjelovao u postupku izdavanja uporabne dozvole, da li je ta komisija izdala tu uporabnu dozvolu.

I dok se taje imena članova komisija, stanari u Vrbanima na svojoj su koži osjetili što znači izdavanje lažne uporabne dozvole. Oni nikad neće imati pitku vodu, te zgrade bi trebalo srušiti i graditi ispočetka ponovno. Investitor je kasnio s predajom stanova i žurilo se da se završi projekt tako da je, prema riječima stručnjaka, bitumenska smjesa koja je bila izolator u kupaonicama nanesena zimi i pri temperaturi ispod pet stupnjeva kada se nije mogla sasušiti i ona je bila zalivena betonom, tako da se ta bitumenska smjesa cijelo vrijeme ispuštala kroz cijevi i zagađivala vodu. Prema informacijama koje imamo, neki ugovori o nadzoru bili su krivotvoreni.

U posjedu smo dokumenta, javlja HRT, koji pokazuje kako je servisiranjem računala jednog investitora utvrđeno je da je 1. listopada 2007. u 9.44 minute napisan i kreiran Ugovor s datumom od 5. svibnja 2003. Sve je to prijavljeno USKOK-u, kompletno sa svim izvadcima iz zemljišnih knjiga, sa svim saznanjima otkud i na koji način je određena osoba, član komisije, tijela gradske uprave izravno sudjelovala davanjem svog potpisa za izdavanje uporabne dozvole.