Mafalani, koji je želio odgovarati samo na pitanja svog odvjetnika, naveo je da je Marjanovića upoznao 2002. godine kada mu je prodao televizor i glazbenu liniju za koje se kasnije ispostavilo da su ukradeni iz osnovne škole u Podlapači pored Udbine. Zbog toga je Mafalani završio na policiji, a Marajnović je tada tvrdio da mu je Mafalani to ukrao.

Iznoseći svoju obranu također je naveo da je neistina da su Pukanića pratili tijekom 2008. godine u crvenom Seatu jer je njemu taj auto ukraden u prosincu 2007. godine, što je on uredno prijavio policiji.

'Neistina je da sam postavio GPS uređaj ispod Pukanićeva auta jer on nije ni pronađen, baš kao ni teleskop ni druga oprema koja se spominje', kazao je Mafalani dodavši da je Željka Milovanića upoznao u kolovozu 2008, dok je za Bojana Gudurića ustvrdio da zna da je neko vrijeme živio kod Roberta Matanića i da mu je išao na živce jer nije dizao dasku na WC školjci prije obavljanja male nužde.

Bojan Gudurić smatra da on nije u stanju napraviti ništa od onoga što mu se stavlja na teret jer nije služio vojsku i nikad nije pucao iz puške. Priznao je da se bavio imovinskim deliktima, ali je ustvrdio da nikad nije imao nikakve veze s oružjem.

U Hrvatskoj je živio od lipnja 2008. kada je jedan period uselio kod Roberta Matanića u Središću, u stanu koji je ovaj unajmio od bivšeg rukometaša Božidara Jovića.

U listopadu 2008. unajmio je stan u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, a sve osumnjičene, naveo je, posljednji je put vidio početkom tog mjeseca. Nastojao je, kaže, izbjegavati ih zbog čestih policijskih akcija po gradu, a njega se tražilo zbog toga što je trebao služiti zatvorsku kaznu u Srbiji.

Na dan ubojstva 23. listopada, ustvrdio je, cijeli je dan proveo u stanu te je iz njega izašao tek jednom do McDonaldsa. Od svih osumnjičenih, najviše puta susreo se s Mafalanijem kojeg je vidio desetak puta jer mu je rješavao viruse na kompjutoru, za Milovanovića je naveo da je netočno da je živio u njegovom stanu, dok Đurovića, Kuzmanovića i Sretena Jocića uopće ne poznaje.

Nije mogao objasniti otkud biološki tragovi na snajperu pronađenom nakon ubojstva u jednoj kući u okolici Zagreba, no ustvrdio je da ta puška i nije bila u Zagrebu u vrijeme zločina. Također je naglasio da je nemoguće da bi se s puškom duljom od metra mogao šetati gradom, a da to netko ne primijeti ili da ga ne snime kamere videonadzora.

'Ne znam kako su se na pušci našli moji biološki tragovi, ali uz takve dokaze i iskaz Tomislava Marjanovića bilo je najlakše optužiti mene. Predao sam se da dokažem svoju nevinost i da se suočim s onim za što mi se stavlja na teret', zaključio je Gudurić.

Suđenje se nastavlja sutra, kada bi Gudurić trebao odgovarati na pitanja svog odvjetnika, a svoju bi obranu trebao iznijeti petooptuženi Slobodan Đurović.