Komentirajući neuspjelo konstituiranje zagrebačke Skupštine, zato što je preduvjet bio zahtjev Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića da imaju 26 potpisa gradskih zastupnika koji će izglasati promjenu imena Trga maršala Tita, Hasanbegović je za RTL Danas kazao da oni traže jamstvo da će se ta odluka provesti u djelo. Upitan znači li njihov postupak da ne vjeruju Milanu Bandiću, odgovorio je da u politici 'nije stvar vjerovanja ili ne vjerovanja već načina da se ono što se odluči provede u djelo'.

Potvrdio je da želi biti na čelu skupštinskog odbora za promjenu imena ulica. 

'Nedostaju mnoga imena istaknutih osoba iz Hrvatske povijesti bliske i daleke, ali to nije stvar osobnoga hira. Mi nismo uzurpatori koji jednostrano mičemo imena ulica, ali zato i postoji skupštinski odbor za promjenu imena ulica', kazao je, dodajući da mu je to 'blisko po struci i habitusu'.

Ustvrdio je da hiperinflacija inicijativa za promjenama imena ulica i trgova, kao i postavljanja spomen-ploča, uključujući onu Juri Francetiću, pokazuje da proces suočavanja s bliskom prošlošću s neugodnim hrvatskim 20. stoljećem nažalost nije okončan. 

Znači li to da je Hrvatska puna komunista i fašista, pitala je urednica i voditeljica Mirjana Hrga. 

'Ne bi rekao pojednostavljeno, ali činjenica je da značajnu ulogu u hrvatskom javnom životu, u akademskim, poslovnim i ostalim elitama imaju ljudi koji imaju emocionalne, i ne samo emocionalne veze s propalom jugoslavenskom komunističkom baštinom i upravo jer je ta baština izvor njihove današnje moći javljaju se takvi potpuno iracionalni otpori ustanovaljvanju i konačnom i u simboličkom i stvarnom smislu, činjenice da je moderna hrvatska država nastala isključivo pobjedom u Domovinskom ratu i nacionalnom voljom našeg naraštaja i da je treba rješiti bilo kakvog, bez obzira na formalno sljedništvo, sljedništva sa svim državno-pravnim projektima i propalim ideologijama koje su prethodile 30. svibnju devedesete', odgovorio je Hasanbegović.

Hrga je potom rekla da se nekima teško oprostiti od života kakav su imali u Jugoslaviji i još ga sanjaju. 'Kažu da im je bilo lakše. Kako ćete to riješiti?', glasilo je pitanje.

'Ja to ne bi nazvao jednom vrstom nostalgije. Ljudi se teško mire s gubitkom svojih sadašnjih pozicija. Ovdje nije riječ o emocionalnim vezama ili nostalgiji prema mladosti, već je riječ o konkretnim privilegijama i društvenom moći koji imaju upravo danas, a na temelju baštine propaloga jugoslavenskoga komunizma i to su činjenice koliko god to netko ne voli čuti', rekao je Hasanbegović.

Voditeljica se nadovezala, rekavši da su bivše strukture duboko pustile korijene pa sad već i njihovi unuci dolaze na neke pozicije koje idu s koljena koljeno. Gdje je, po Hasanbetgoviću, izvorište tih centara o kojima on priča? 

'Mi smo svjedoci u svim ovim događajima, od Agrokora nadalje, da pored službene hrvatske države postoji nešto što kolokvijalno možemo nazvati duboka država. Interesi te duboke države su u pojedinim trenucima, to je svima jasno, bili jači od interesa same hrvatske države i jedna vrsta dekonstrukcija tih paralelnih struktura koje te privatne posebne interese nameću kao opće je prvorazredna politička zadaća', poručio je Hasanbegović

Upitan, za kraj, da li ti ljudi i danas kontroliraju vlast, zaključio je da se može vidjeti kako nastaju krize u Hrvatskoj, po kojim kriterijima se biraju pojedini dužnosnici i svima je sve jasno. 'Stvar je samo autentične politike koja će po prvi puta reći istinu ili 'car je gol'', kazao je Hasanbegović.